Prljavci imaju tajno ime

Trideset godina nakon prve ploče Prljavog kazališta, u trenutku kad su izdali novi singl “Tajno ime” s dvanaestog studijskog albuma što će ga u rujnu izdati Croatia Records, razgovaramo s vođom skupine Jasenkom Hourom. Jedan od najutjecajnijih domaćih rock-autora prošao je s grupom sve mijene, od prvotnog punk i novovalnog razdoblja, potom rocka do nacionalne glazbene ikone.

• Najbolje razdoblje Prljavo kazališta – na albumu “Heroj ulice” vaša je posveta Bruceu Springsteenu. Optuživali su vas da da ga kopirate, da preuzimate tuđe ideje, da imitirate, da plagirate... Kako to komenirate?
– Znate i sami koliko je npr. anđela ili cvijeća naslikano u slikarstvu. Jesu li autori kopirali jedan drugog? Jesu li krali ideje? Ma nisu, svatko će reći.

Posveta Springsteenu bila je iskrena, on je jedan od onih čiji opus, glazbu i pjesme doista volim. Ili U2, Stonesi, Zeppelini, sve je to čisto uživanje. E sad, stvar je aranžmana, zvuka, nekog rifa ili boje instrumenta pa sve može podsjetiti na nekoga. Ali zar ne bi bilo smiješno da sad netko kaže kako je nakon naše “Radio Dubrave” Spreensten kopirao i napravio “Radio Nowhere”? Sve je to dio posla, sličnih ideja koje živimo, instrumenata koje koristimo i trenutne inspiracije. Ali, nikad, baš nikad nisam namjerno preuzeo tuđu stvar, to smatram nemoralnim, a ja takav nisam.

• U tri desetljeća postojanja kroz Prljavo kazalište je prošlo prilično glazbenika. Od originalne postave ostali ste samo vi i Tihomir Fileš? Jesu li to bile neke svađe, razilaženja ili nešto drugo?
– Da, kroz grupu su prošli mnogi, izvanredni glazbenici. Eto, od gitarista najprije Zok Cvetković, pa Brk (Marijan Brkić), pa Keks (Damir Lipošek), pa Beba (Zlatko Bebek) i sad Mario Zidar. Sve najbolji hrvatski gitaristi! Tu je i Fedor Boić. I sve njih ja smatram članovima Prljavog kazališta. Pa Davorin Bogović je otpjevao neke meni drage pjesme, nitko ih drugi ne može tako otpjevati. Ili Brk, pa on je ključni čovjek za pjesmu “Mojoj majci”, to je njegovo koliko i moje. Gledajte, odrastamo, mijenjamo se, život nas tuče, i sad nakon toliko godina mogu samo reći: sve su to odlični ljudi, sjajni svirači.

Pa više sam u životu spavao npr. s Keksom po turnejama i koncertima nego sa svojom ženom! Imali smo i odličnih godina i slabih sezona, ali sve je to posao. Netko je želio više novca, netko se oženio, promijenio način života... Sve je to normalno, kao što ja sad mogu normalno s bilo kim od njih otići na večeru, sa ženama, i da nemamo nikakvih problema zbog naših odluka. U svemu tome bilo je najvažnije da postoji Prljavo kazalište i da grupa svira dalje...

• U karijeri ste često mijenjali izdavačke kuće. Trenutačno ste u Croatiji Recordsu pa je tako krug zatvoren. Zašto je to tako?
– To je stvar trenutačnih okolnosti, uvjeta koje vam netko pruža, promocije i odnosa. Prije su se o tomu brinuli naši menadžeri, sad sami sve radimo. Croatia Records je i prije bila naša kuća, a ova današnja garnitura je na dobrom putu da napravi jaku kuću, takvu čije bih dionice rado kupio.

• Vaš je veliki konkurent u prošlosti bio Parni valjak. I njima i vama je menadžer bio pokojni Milan Škrnjug Škrga. Javno ste bili veliki neprijatelji, a je li to tako bilo i u stvarnosti?
– Da, bili smo konkurenti, ali nismo bili neprijatelji. A paradoksalno, izmjenjivali smo članove. Eto, recimo, Brk je i tu i tamo bio vrlo važan. Danas, kad Valjka više nema na sceni, mogu samo reći da nam– nedostaje. Jer naše međusobno natjecanje i prepucavanje, borba za publiku i medije, sve je to bilo dobro za rock-scenu i domaću glazbu uopće. Oni nisu smjeli otići, nisu imali pravo na to. Trebalo je pričekati da se pojavi još koji mladi, novi band, da scena živne, a ovako je ostala praznina koju ne popunjavaju rockeri. Znate što danas trešti iz auta...

• Svirate puno žešće od mnogih mladih bandova, snimili ste novi singl “Tajno ime”, spremate novi album, žalite za konkurencijom... Znači li to da će Kazalište još dugo postojati?
– Pitali su nas neki još davno kad ćemo prestati svirati. A ja na to, nakon ovih trideset godina na sceni, mogu samo reći: ma tko ima pravo otići sa scene dok su Rolling Stonesi još gore i sviraju. Možda je Kazalište staro trideset godina, ali od njih smo ipak mlađi dvadeset... A oni još praše savršeno.

Možemo o tome razgovarati kad čujete sve pjesme kojima je “Tajno ime” samo prethodnica.

• Najbolje razdoblje Prljavog kazališta uslijedilo je nakon objave pjesme “Mojoj majci” (Ruža hrvatska). Je li to bila pollitička pjesma, kako je uglavnom doživljena? - U početku smo bili iznenađeni uspjehom pjesme, poslije smo shvatili da je većinom prihvaćaju zbog tog rodoljubnog naboja. Nakon te pjesme napravili smo naše najveće koncerte, prodali velike naklade ploča, gostovali širom svijeta. Bilo je svakakvih ocjena i mišljenja o toj pjesmi. Ali, danas kad je prošlo već dvadeset godina, kad je prošlo toliko vremena od njenog nastanka, kad su se dogodile velike političke promjene i izmijenili brojni politički igrači, kad smo osamostaljivanjem Hrvatske ostvarili san naše generacije, dopustite da ta pjesma ipak bude moja, intimno moja i posvećena mojoj majci. Shvatio sam gdje sve ide jedne godine kad smo nastupali na predizbornim skupovima i kad su pjesmu poistovjećivali s nekim drugim. Ne, to je moja intimna pjesma, posvećena mojoj majci. A opisat ću vam tu epizodu iz života. Kad mi je prerano umrla majka, tada je uz mene bio Brk, sjećam se dok me vozio u nijemoj tišini. Filko i dečki iz benda su me pustili godinu dana na miru. Nitko mi nije došao i rekao da počnemo s probama ili da idemo na koncerte, sve dok ja to nisam sam osjetio i odlučio. Tako je ta pjesma moja, ali i njihova, na svoj način...