Provokacija u umjetnosti većini je veleizdaja svega hrvatskog

Ideja je svake kvalitetne umjetničke provokacije potaknuti na razmišljanje i angažman. Pozornost je ovaj tjedan privukao Laibach nastupajući u siromašnoj komunističkoj zemlji kao "kontroverzni prvi zapadni bend koji nastupa u Sjevernoj Koreji". Kako su objasnili, ovu su zemlju odabrali za turneju ne da bi provocirali Sjevernu Koreju, nego zapadni svijet. Šokirali su oni i 1980. scenu bivše države kada je bilo kakva asocijacija na nacističku Njemačku bila nezamisliva. Odjenuli su nacističke uniforme, maknuli nacističke simbole i postavili temelje Laibach Kunsta, umjetničke grane koja se temeljila na izvrgavanju svih ideologija javnom podsmijehu.

Cilj umjetničkog provociranja je oslobođenje od ustaljenih doživljaja, pogleda na svijet, univerzalnih odgovora. Svrhu bi trebalo postići ondje gdje su ugrožena prava marginaliziranih društvenih skupina.

A suvremeno društvo u kojem živimo, umjesto da biva liberalnije, postaje sve više puritansko. Upitno je bi li Vladimir Nabokov danas uspio objaviti Lolitu jer bi vrlo izvjesno u javnosti bila okarakterizirana kao pedofilsko štivo. Umjetnici su kroz povijest često provocirali; Michelangelo je predstavio naga i profana tijela izazivajući autoritete renesanse, a njegova monumentalna freska "Strašni sud" na svodu Sikstinske kapele provocirala je i one religijske.

I Caravaggio je bio jedan od redovnih provokatora. Mnoga su njegova djela naručitelji odbili smatrajući ih sirovim i blasfemičnima. Nije uljepšavao nesavršenosti modela i odbacivao je konvencionalni formalizam i ikonografiju. Djelo "Smrt Djevice Marije" naručili su redovnici za dekoraciju kapele Santa Maria Della Scala u Trastevereu u Rimu, no nakon što su vidjeli sliku, nisu je prihvatili jer je Caravaggio Mariju naslikao kao puko mrtvo tijelo na najrealističniji mogući način. Manetov "Doručak na travi" odbijen je na Salonu 1863. da bi ipak bio izložen na Salonu odbijenih. Slikara su inspirirali stari majstori što je vidljivo po kompoziciji djela, no javnost je bila šokirana modernističkim prikazom nage žene u nazočnosti odjevenih muškaraca. Maneta je to silno zabavljalo pa je slici nadjenuo nadimak "Zabava u četvero".

Provokaciju i protest izražavali su i pariški dadaisti – Man Ray, Francis Picabia, Marcel Duchamp... Potonji je poznat po mnogim ready-made radovima, no jedan od provokativnijih je "uređenje" ikone zapadnog slikarstva Mona Lise, kojoj je nacrtao brčiće i bradu. U opisu slike dodao je inicijale L.H.O.O.Q, što u prijevodu znači "ona ima dobru stražnjicu".

Pojava body arta i performansa veže se uz pobunjeničku 1968. i kao reakcija na rat u Vijetnamu. Zanimljivo je i da je u bivšoj Jugoslaviji te iste godine nastala prva umjetnička intervencija u javnom prostoru, Crveni peristil. Središnji trg Dioklecijanove palače 11. siječnja 1968. osvanuo je obojen u crveno. Nakon prvotnog šoka, otkrivena je skupina studenata koji su prolili 30-ak litara boje po gradskom trgu čime su iskazali nezadovoljstvo tadašnjom umjetničkom, ali i političkom scenom upravo onako kako su one bile isprepletene u stvarnom životu tadašnjeg vremena. Revolucionaran čin prozvan je vandalizmom i mladići su kazneno gonjeni.

Što, međutim, umjetnici današnjice smatraju kvalitetnom provokacijom?

Miron Milić (35), sve traženiji akademski slikar, grafičar, ilustrator i ulični umjetnik posljednjih se godina nametnuo originalnim radovima osebujnog stila. Sjajnim crtežima i tekstualnim porukama komentira društvene pojave. U lipnju je u Umagu skinut njegov mural s pročelja Osnovne škole "Marija i Lina" jer je ruku koja nabraja radnje povezane s recikliranjem otpada i kontinuiranom upotrebom prirodnih resursa: "Reuse, reduce, recycle, reinvent, reuse, reduce... nacrtao s tri prsta pa je rad proglašen veličanjem četničke propagande.

Može li umjetnost danas uspješno šokirati, odnosno ima li i danas snagu mijenjati stavove ljudi? Je li se njezina uloga kroz povijest promijenila?

– Dobra umjetnost oduvijek je fascinirala i šokirala ljude zbog svoje vizije svijeta. Nekoć se iščitavala u sitnim simbolima skrivenim unutar cjeline i bila je jasna užoj publici koja je znala čitati taj jezik. Impresionizam, koji smatramo buržujskom umjetnošću, bio je skandalozan u vrijeme kad se pojavio. Danas trebamo veće količine šoka zbog same šokantnosti vremena u kojem živimo, a to često ne znači i da je taj šok promišljen, konstruktivan i bitan te da ima drugog smisla osim samopromidžbe i jeftine manipulacije. Nasreću, još ima umjetnosti i umjetnika koji redefiniraju naše poimanje svijeta i smisla svega – kaže Milić koji smatra da kvalitetna i provokativna umjetnost ima smisla.

– Očito je uspješna kad stvara toliki animozitet kod određenog dijela ljudi spram autora da su ih spremni napadati na sve moguće načine. Umjetnost uspijeva doprijeti do publike koju ne zanimaju samo radovi što idu dobro uz namještaj u dnevnoj sobi, već traže publiku da se angažira i da se u tom procesu obogate novim iskustvima koliko god potresna bila – kaže Milić.

Domaća publika uglavnom dobro reagira na provokacije, a Milić vjeruje i da su željni novih. Teme kao što je, primjerice, rat konstantno su prisutne u javnom diskursu, ali premalo na način koji potiče dijalog i sučeljavanje s naslijeđem vremena koje nas paralizira i vraća u prošlost iako ga želimo ostaviti iza sebe.

– Većina ljudi u Hrvatskoj takvu vrstu umjetnosti smatra veleizdajom svega hrvatskog jer vjeruje da su oni koji postavljaju bitna i neugodna pitanja u svojim radovima, predstavama ili performansima nečiji plaćenici i urotnici, a ne progresivni mislioci – kaže Miron Milić. Za sebe kaže da je oduvijek volio umjetnost koja nikoga ne štedi, a najmanje samog autora i koja se ne boji postavljati pitanja i rušiti dogme. A takva umjetnost većini je provokativna jer nagriza trulu svakodnevicu koju često ne želimo mijenjati.

– Umjetnici koje istinski volim uglavnom su oni koji su zamalo izgubili glavu zbog onog što su radili i mislili, imali probleme s vlastima ili bili omalovažavani zbog svoje iskrenosti – kaže Milić.

Utemeljitelj i umjetnički voditelj Montažstroja od 1989., redatelj i koreograf Borut Šeparović, poznat je po uspješnim interdisciplinarnim projektima. Spot za pjesmu "Croatia in Flame" emitirao je MTV, a o produkcijama "Timbuktu "i "Srce moje kuca za nju" izvještavale su vodeće globalne medijske kuće Reuters, AFP i CNN. Tu su i uspješni projekt "55+" te posljednji "A gdje je revolucija, stoko?" o današnjem kontekstu autorskih prava na djela koja su nastala u Jugoslaviji, države koja ne postoji četvrt stoljeća. Šeparović smatra da ako provocirati znači izazvati reakciju, ono što umjetnost danas može učiniti jest deziluzionirati sve nas vjerujemo li da ćemo u kazalištu naći odgovore, a na pozornici začetak društvene promjene.

– Učinkovitom provokacijom smatram onu koja podsjeća svakoga od nas pojedinačno, a i sve nas kao zajednicu, na odgovornost koju imamo za društvo. No, ako govorimo o umjetničkoj provokaciji, ne možemo zaobići današnje medije koji jedino spektakl ili skandal smatraju vrijednim objave. U tom smislu umjetnost se provokacijom danas bori za vlastitu vidljivost, koja je za svaki umjetnički čin iznimno važna. Koliko su te provokacije uspješne, ovisi o pojedinačnim primjerima, no uvijek je pitanje koliko se u tom odnosu s medijima umjetnost može sačuvati od toga da bude svedena samo na svoju medijsku reprezentaciju – kaže Šeparović.

Provokaciju vole i riječki rokeri Let 3. Osim bizarnih tekstova, vrlo je važan segment njihova imidža scenski nastup. Među brojnim kontroverznim djelima, da istaknemo neke, jest i pjesma "Omađijaj me", puna aluzija na bivšu premijerku Jadranku Kosor. Vole zaći i u vizualnu umjetnost pa su 2001. napravili skulpturu u bronci "Babin kurac" visoku četiri metra. U travnju ove godine u Laubi su izložili spomenik "Angela Merkel sere", čija je cjelovita izrada snimljena i postavljena na kanalu YouTube. Za konzervativce članovi benda Let 3 nisu ništa drugo nego provokatori. A što oni na to kažu?

– Provokacija je nespretan izraz za stremljenje umjetnika da društvo učini boljim. Danas je Ravelov "Bolero" mainstream, tako je primjerice i s Eiffelovim tornjem ili s Ljubavnikom lady Chatterley ili brojnim drugim primjerima. Kad su nastala, ta su umjetnička djela doživljavana kao izrugivanje umjetničkom establišmentu, odnosno kao provokacija, a danas su objekt komercijalne eksploatacije koja ždere sve pred sobom – kaže Zoran Prodanović Prlja. Let 3 oduvijek teži buđenju individualne i kolektivne svijesti zbog čega su i odabrali Angelu Merkel kao manekenku jer je "ona štitonoša tog svjetonazora kojem je prioritet eksploatirati".

– Umjetnost može postojati i bez angažmana, ali svaki sretnik koji je osjetio umjetnički poziv mora se osvrnuti na svijet oko sebe u svom umjetničkom radu i biti angažiran na polju širenja narodne svijesti – kaže Zoran Prodanović.

Performerica Vlasta Delimar lani je imala prvu retrospektivu u zagrebačkom MSU-u gdje je publici predstavila kontinuitet performansa od kraja 1970-ih do danas, uključujući intimno-provokativne performanse među kojima je i Lady Godiva iz 2001., čime se uz Toma Gotovca / Antonija Lauera svrstala u najvažnije hrvatske protagoniste body arta.

– Publika na provokaciju reagira kad se umjetničko djelo kosi s njihovim svjetonazorima, vjerskim uvjerenjima, političkim izborima. Najviše reagiraju najmanje samosvjesni i najmanje slobodni. Najglasniji su u ime drugoga. U Hrvatskoj imamo fantastično odgojenu publiku koja prepoznaje kulturne vrijednosti, a imamo i brdo "seljačije" koja ne prepoznaje ama baš ništa. Ja radim za one prve i čini mi se da na one druge ne treba trošiti vrijeme – kaže Delimar.