Prozna avantura za čitatelja spremnog na iznenađenja, šokove, stranputice i lutanje

Novi roman Nenada Stipanića “Bogovi neona” jedan je od najradikalnijih eksperimenata naše književnosti. Tako je u svom stilu urednik knjige Kruno Lokotar najavio najnoviji prozni uradak Nenada Stipanića, scenarista, prozaika i suradnika konceptualnih umjetnika ranga Siniše Labrovića. Knjigu “Bogovi neona” objavio je Sandorf u biblioteci Avantura.

Stipanićev roman sasvim je u duhu naziva biblioteke. To je doista prozna avantura za čitatelja koji je spreman na iznenađenja, šokove, stranputice, raznorazne čvorove koje je jako teško raspetljati, lutanje po labirintu... “Bogovi neona” štivo su i za ljude koji nisu skloni predrasudama te vole raspravljati i o temama koje su naizgled izvan svake rasprave. Riječ je o dramatičnoj antidogmatskoj knjizi koja se bori za civilizaciju slobode baš podrivanjem civilizacijskih normi i utabanih staza kojima bi literatura trebala kročiti. Kod novog romana Nenada Stipanića upitno je puno toga.

Čitatelj će, doduše, lako primijetiti da ovdje ima posla s načitanim piscem koji impresionira dinamički iznimno nabijenim rečenicama, lucidnom ironijom te vrlo čestom, nenametljivom duhovitošću koja je kilometrima daleko od jeftine humoristike i smijeha na prvu loptu. Ali, mnoge će zbuniti činjenica da je glavni lik ovog neobičnog romana Nenad Stipanić koji je ponekad Bog, a ponekad luta aortom Isusa Krista iako je imao djeda partizana koji je preživio smrzavanja na Matić poljani koje se danas gotovo više nitko ne sjeća jer su je zamijenile neke nove i suvremenije te probitačnije geografske odrednice i mjesta herojstva. No, Matić poljanu nije zaboravio Nenad Stipanić, glavni lik romana Nenada Stipanića koji ipak nije Stipanićeva autobiografija iako ima i tih autobiografskih elemenata pa su u romanu objavljene čak i fotografije koje vjerojatno potječu iz obiteljskog albuma.

A roman je ispresijecan i realističnim odlomcima iz obiteljskog dnevnika u kojem je puno mjesta ostavljeno i za zapise o vremenskih prilikama točno određenih dana koji se u dnevniku spominju. No nemojte se dati zavarati tim proznim tradicionalističkim pauzama, jer ovo nije tipični roman. Stoga je za “Bogove neona” Stipanić stvorio potpuno nov, otkačeni svijet junaka i antijunaka prepun teološke i tehnološke simbolike, intervenirajući čak i u jezik kao i u riječne maštovite složenice koje također imaju svoje konkretne poruke. Stipanićev nerealni i futuristički svijet poput nekog svemoćnog energetskog vremeplova lako prelazi vremenska i geografska omeđenja i ne obazire se na uobičajeni protek vremena.

No svijet je to koji se, hoćeš–nećeš, okreće oko kršćanskih dogmi i kršćanske civilizacije i ne funkcionira bez kršćanskih molitvi, a onda i kršćanskog vjerovanja. Jer zašto bi se inače literarni Nenad Stipanić kretao baš Kristovom aortom i to uz pomoć fluorescentnih zečeva? Zašto bi taj literarni lik Stipanić povremeno uzeo Božje prerogative i tako postao čak i Kristovim ocem? Naravno, “Bogovi neona” su knjiga koja ne želi nahraniti bilo čije, pa čak niti autorove iluzije. Njezini samozvani bogovi (pa onda i Stipanić) također su osuđeni na smrt, s time da o uzroku smrti u tragičnoj i grotesknoj anketi mogu odlučivati čitatelji sami. Naravno, ako se odluče na bliski susret s ovom uzbuđujućom knjigom koja je potpuno demistificirala autora, njegovu obitelj, njegove pretke i potomke, ali i njegovo strastveno i kreativno viđenje književnosti.

Osobno me zanima kako će na ovaj roman reagirati književni žiriji koji su poznati po nagrađivanju nekonvencionalnoga i inovativnoga. I hoće li “Bogovi neona” ući u finale neke dobro uhranjene književne nagrade, a možda čak i izboriti neku nagradu koja se diči imenom zvučnog hrvatskog pisca. A autorima poput Stipanića, hrvatska književnost dobiva na raznolikosti i šarolikosti, jača joj se krvna slika i popravlja opće stanje organizma. Naravno, “Bogovi neona” nisu komercijalna ni mainstream literatura. Ali teme ovog romana se itekako tiču pitanja koja si iz dana u dan postavljaju milijuni ljudi na ovom planetu u svojoj svakodnevnoj borbi za preživljavanje, koricu kruha ili čašicu vode.