Psihološki pakao u kojem žive žrtve poligamije u Kamerunu

Kamerunska književnost u Hrvatskoj je prilična egzotika. Zahvaljujući novoj izdavačkoj kući Petrine knjige, čiji je urednički guru jedan od naših najuglednijih urednika Zoran Maljković, na hrvatskom jeziku sada možemo čitati nagrađivani roman kamerunske autorice Djaïli Amadou Amal "Nestrpljive", koji je s francuskog prevela Ivana Šojat, a uredio Ante Šerventić.

Riječ je o asketski napisanom trodijelnom romanu koji se bavi sudbinom žena u Kamerunu u kojem je poligamija dozvoljena. Roman je nagrađen i u Francuskoj, 2020. ovjenčan je uglednom nagradom Le Prix Goncourt des Lycéens koju dodjeljuju srednjoškolci. Djaïli Amadou Amal bila je prva afrička književnica koja je ušla u finale tog natječaja. Njezin se roman bavi trima premreženim pričama o tri mlade žene kojima njihove, za kamerunske prilike imućne obitelji nalaze muževe po svom nahođenju. Pri tome ih u novi i neželjeni život ispraćaju uz riječ munyal, tj. strpljenje. U toj se riječi nalazi i početak i kraj njihova budućeg života, u skladu s tradicionalnim životom na sjeveru Kameruna, gdje žive pripadnici naroda Peul.

Prva je paćenica mlada, lijepa i obrazovana Ramla koju autoritativni otac predaje u ruke starijega i bogatoga muškarca koji se zove Alhadji Issa. Alhadji živi u braku s prvom ženom Safirom punih dvadeset godina, a s njom ima i odraslu djecu. Iz ruku Ramlina oca isprosio je mladu djevojku, koja je već bila isprošena, ali njezin izabranik u kojega se i zaljubila bio je i mlađi i siromašniji od Alhadjija pa je izvisio. U isto vrijeme kad se otac oprašta od Ramle, oprašta se i od kćeri Hindou kojoj je namijenio bratića Moubaraka, momka koji ima velike ambicije, no nedostaje mu radnih navika. Uz to ima i tešku ruku pa se ne skanjuje tući sestričnu koja mu je postala žena, za što uglavnom i ne postoji neka kazna, i to sve dok ne pretjera u udarcima, a i onda dobiva tek blagi ukor starijih muških članova obitelji. Zreli Kamerunci donijeli su odluke, a njihove supruge i sestre moraju se pobrinuti za njihovo provođenje. Neke su od tih žena i majki druge ili treće supruge po redu, pa se svakoga dana moraju boriti za svoje mjesto u patrijarhalnim obiteljima u kojima vlada pravo jače i snalažljivije ženke. Ako se i zauzmu za svoje kćeri, dolaze u opasnost da ih suprug optuži za neposlušnost i otpusti iz obitelji. A to je put koji nema sretan kraj jer ostaju i bez djece i bez koliko-toliko sigurnog krova nad glavom. U trećoj priči kamerunska se autorica pozabavila Safirom, prvom ženom Alhadjija Isse, koja je potpuno sluđena njegovom odlukom da u kuću dovede novu, puno mlađu i ljepšu suprugu. I upravo ta priča, ispričana gotovo bez emocija i pretjerivanja, otkriva pravi psihološki pakao u kojem žive žrtve poligamije. Pa i Safira koja u svojoj kući koja je bila njezino carstvo mora gledati svježiju suparnicu i držati se po strani i od nje i od muža dok čeka na svoje usmenom tradicijom zagarantirane bračne trenutke s mužem. Iako se trudi biti dostojanstvena, njezin je poraz jasan svima i ne može ga se zamaskirati. Stoga i ne čudi da se iskusna Safira protiv mlade Ramle odluči boriti svim sredstvima, pa i vradžbinama. Uspjela je u svom suprugu zapaliti mržnju prema novoj ženi koju je optužila čak i za izvanbračne aktivnosti, što je Ramla platila i spontanim pobačajem, čime je njezina sudbina zacementirana.

Ni Ramla ni Hindou ne mire se sa svojim usudom i muškarcima koje su im odabrale obitelji, najčešće iz ekonomskih interesa. Biraju pobunu, za koju su kažnjene, svaka na svoj način. Kažnjava ih i obitelj u kojoj su rođene, a kažnjavaju ih i muževi. Doduše, Ramla je nakon dobivenog "otpusnog bračnog pisma" možda i dobila pravo na izbor, što je autorica tek nagovijestila kao mogući tračak nade da ima izlaza i u bezizlaznim situacijama. I da se mogu pobijediti stara, naslijeđena pravila po kojima se od žena traži da budu bespogovorne robinje svojim muževima kako bi oni postali njihovi zatočenici. Ramla i Hindou nisu bile strpljive i zbog njihove nestrpljivosti treba pročitati ovaj roman koji brani pravo na izbor neovisno o spolu i rodu. Pri tome ga ne bi trebalo čitati prvoloptaški, jer bi to moglo izazvati efekt bacanja benzina na već otvorenu vatru predrasuda.