“I kazalište je Žar ptica. Umire sa svakom predtavom, i sa svakom novom se iznova rađa”, objašnjava redateljica Ivica Boban jedan od razloga zašto u Kazalištu Žar ptica radi upravo “Bajku o Žar ptici”, čija je svečana premijera danas u 18 sati.
Od bajke do Stravinskog
Naslov je, uz puno simbolike, izabrala ravnateljica kazališta Marija Sekelez. Njoj je to zadnja premijera, jer nakon Naj, naj, Naj festivala odlazi - prvo na godišnji, a zatim i u mirovinu. Redateljkica Ivica Boban pak objašnjava kako je proučila svu postojeću literaturu, te na kraju svoju bajku utemeljila na ruskoj narodnoj bajci, legandana o Feniks ptici i perzijskoj poemi iz 12. stoljeća “Sabor ptica” Farida Uddinna Attara, po kojoj je predstavu radio veliki Peter Brook. Zna da današnja djeca Žar pticu ili pticu Feniks prepoznaju prvenstveno kao pticu iz Harryja Pottera, kao pomagača na strani sila dobra, ali se istovremeno nada da će baš njima ova bajka biti zanimljiva i uzbudljiva:
- Imam kod kuće unučicu od četiri i pol godine, pa sam radeći predstavu mislila i na nju. Ova priča mora biti i čarolija, a jasno je da oni najmlađi neće razumjeti sve detalje, primjerice “sunce u zenitu”, ali ostat će im slike, i ta priča u kojoj dobro uvijek pobjeđuje, objašnjava Ivica Boban, te dodaje:
- Kao i uvijek, za svaku predstavu, napravila sam neko svoje istraživanje i pronašla fantastične legende, od ruske bajke sve do sižea kojeg je koristio Stravinski. I to je to srce naše bajke.
Redateljica koje će ovog ljeta na Igrama u Dubrovniku režirati Shekespeareovog “Otela” kaže kako je za nju raditi teatar za djecu uvijek i prije svega “velika odgovornost”:
- Tu se, na prvim predstava koje gledaju, djeca zauvijek “zakače” za teatar, postanu kazališna publika, ili ta čarolija teatra, ta dobra dječja predstava, u njima posije sjeme da će se i sami baviti kazalištem. Zato je važno da dječja predstava bude dobra, ali to redatelju postavlja i određene granice. Dok sam radila ovu predstavu, stalno me mučilo je to preteško za njih, jesam li otišla previše u filozofiju, ali mislim da djeca zapravo mogu primiti mnogo više od onog što mi od njih očekujemo. Zbog toga stil igre mora bit vrlo prezentan, a kako je riječ o bajci moram napraviti neku čaroliju. Zato sam odlučila da kroz ovu predstavu predstavim i različite vrste teatra: od pučkog teatra pa sve do poetskog. I sam tekst počinje kao što počinju bajke, s kraljem koji živi u vrtu, koji je očito rajski vrt, ali kada dolazi do borbe dobra i zla, postaje jasno da je i zlo - zapravo taj vitez zla - također besmrtno, kaže Ivica Boban.
Kako je upravo ona redateljica koja se zadnjih godina izuzetno brine o mladim glumcima, onima koji su još na ADU ili su tek diplomirali, i u ovoj predstavi slijedi taj svoj kredo te “čini vidljivima” te mlade ljude, o čemu kaže:
- Vini Jurčec je u ovoj predstavi najmlađa, a Mateo Videk, koji tumači gavnu ulogu, je bio moj student prošle godine i zaista je jako telentiran. Meni se čini da je beskrajno važno da mladi glumci igraju. To je vrhunac, ali i pravi smisao njihovog obrazovanja, a s druge strane važno je da se prezentiraju, da pokažu što mogu i znaju, posebno u suradnji sa starijim i iskusnijim glumcima.
Uspjevaju oni najbolji
Ivica Boban, koja je i profesorica na ADU, objašnjava kako se mladim ljudima koji dolaze na prijemne ispite na ADU jasno kaže kako diploma nije gerancija, te kako ih se godinama priprema na to da u poslu kojeg su izabrali neće svi uspjeti. Ona kaže kako joj je dugogodišnje iskustvo pokazalo da uspojevaju oni s najviše talenta, ali i upornosti, te volje za rad:
- Kako sam puno radila i vani jasno mi je da se tim mladim ljudima jasno mora reći da im diploma ne garantira posao, ali nije to specifičnost glume. Živimo u takvim vremenima da ni jedan diploma zapravo ne garantira posao u struci koju je netko odabrao.
gerancija, legandana? Imate li vi lektora?