Pod zajedničkim naslovom "Kroatenlager" Zlatko Vitez okupio je nekoliko Krležinih dramskih i proznih djela. Premijera te predstave bila je u Dramskom kazalištu "Gavella". Scenom se nižu furiozni prizori iz "Hrvatskog boga Marsa", "Hrvatske rapsodije", "U logoru", "Pijane noći" i "Vučjaka". Na sceni je golemi "Gavellin" ansambl, a predstava sjetno korespondira s gavelijanskom tradicijom, primjerice scena sa Židovom u dijelu "U logoru" ili ulomak iz "Kraljeva", razgovor između Anke i obješenika. Redatelj i dramaturg Zlatko Vitez pokušao je obuhvatiti cjelokupno Krležino stvaralaštvo vezano uz ratne i poratne godine. No Viteza ne zanima samo kazališna arheologija, cijelim nizom postupaka predstava je osuvremenjena kako bi govorila o nama sada i ovdje. Simbolično, radnja se odvija na pruzi, koju je sagradio Zlatko Kauzlarić Atač.
Raspolućena hrvatska krvava povijest koja se odvija po vojnim logorima progovara svim svojim naličjem. Scenom promiču ljudi u koloni s naprtnjačama i vrećicama. Slika je to koju smo ponovno vidjeli početkom devedesetih. Kostimografkinje Ika Škomrlj i Katarina Radošević-Galić aplicirale su na kostime s početka stoljeća suvremene elemente. Zahtjevne uloge odigrali su Goran Grgić i Nenad Cvetko, iz prizora u prizor oni su utjelovljenja hrvatskoga čovjeka suočenog s ratnim vihorom.
Iz obilja odlično postavljenih scena teško je bilo koga izdvojiti, no spomenimo izvrsnog Mladena Budišćaka kao Valenta, koji je dobio pljesak na otvorenoj sceni. Izvrstan je i Slavko Brankov u nekoliko uloga. Kao Barunica zablistala je Bojana Gregorić, dobar je bio i Goran Navojec kao i Edita Majić, a od veterana Gavelle spomenimo Ljiljanu Gener i Nadu Subotić, Emila Glada i Josipa Marottija.
U cjelini predstava se odlikuje izvrsnom igrom ansambla koji je skupio rasuti teret ove predstave u jedno. Suočena međusobno Krležina djela suodnose se i danas s gledateljem, suvremena su i progovaraju o vječnim temama hrvatske muke i patnje. "Kroatenlager" je pokazao kako je još uvijek živ gavelijanski duh i kako se ratovi vrlo malo međusobno razlikuju kad je riječ o utjecaju na život običnog čovjeka čijom se krvlju podmazuje ratna mašina. Rat je glavna tema ove predstave, kao što je i život na putu, problem dileme hrvatskog intelektualca, život malog čovjeka...
Zlatko Vitez pokazao se ovom predstavom kao marljiv redatelj i dramaturg sposoban da ujedini u jedno živo tkivo predstave koja ima pravo mnoštvo suradnika. Glazba Arsena Dedića prepuna narodnih motiva pomogla je u svekolikom izražavanju temeljnih misli. Ovom predstavom dostojno se obilježavaju dva desetljeća od smrti velikana hrvatske pisane riječi Miroslava Krleže.
Želimir Ciglar