Upravo želim osjetiti nešto sasvim drugo, no naziva me poznanica nakon poduljeg zatišja našeg odnosa. Teška priča – kći umirovljenika, oca profesionalnog ubojice pri tajnim službama i majke bivše matičarke – samohrana majka kojoj je dijete pobjeglo bivšem mužu, trenutačno tajnica pred otkazom u komunikacijskoj tvrtki. Pita:
– Zašto se ne udostojiš ti koji put nazvati?
– Zbog obećanja koje si mi jednom dala, a nisi ga ispunila – odgovaram.
– Koje to?
– Sje..
– Izvesti te u šetnju? Na tulum?
– Uh...
– Kazalište, koncert, izložbu?
– F...
– Vratiti CD-e? DVD-e? USB-e?
– N….
– Da se poseksamo!?
– Hh...
– Koje?! Što sam rekla da ću, a nisam te upoznala sa svojom prijateljicom manekenkom kad si nas sreo u gradu. Ma žurile smo se na snimanje. Pravila sam joj društvo. A ispalo je da mi nije nikakva frendica, tek skuplja kurvica. Ionako smo se posvađale. Metla, a ne frizura!
– E...
– Nije valjda ono što ti se nisam ispričala kad sam ti bila navratila da mi posudiš novce pa bacila u vrećicu na kvaki ostatak jogurta i smrdljivi sok. Bila sam pod stresom, problemi na poslu. Ludnica! Svi tamo kao da su protiv mene. Ali i, sori stari, izgledalo mi je kao smeće. Kako sam, reci ti meni, mogla znati da su u njoj svi tvoji dokumenti?
– Ni...
– Pa koje onda? Kad sam rekla da ću ti se iskupiti kad si mi pomogao oko popravka automobila? Ili kad si mi otišao po kćer u vrtić? Uistinu nisam mogla. Taj frajer je htio da budemo zajedno dok mu ne poleti avion. Ili kad si mi otišao u apoteku po antidepresive poslije rastave? Uh, bivši. Običan drek! Izmoždilo ne. A još tad i mećava, ne bi izašao ni pas!
– Ah...
– Ljutiš me pa zahvalila sam zbog toga odavno! E, je li zato što ti nisam htjela posuditi novac kad ti je bio neophodan za kaparu pa ti sve propalo, iako si ti meni pet puta uskočio pa sam ti rekla da ću te nazvati kad budem imala? Nisam stigla. Taj tip s kojim sam tad bila me naskroz zeznuo. Za vikend uplatio spa, ujutro zbrisao i više mi se nije javio. Hulja!
– To ni ne znam!
– Seronja. Nego sad me već stvarno zanima. Je li to kad sam ti rekla da ću te zvati na sastanak novoosnovane Udruge slobodnih žena pa te nisam povela sa sobom? Što bi ti tamo uopće? Sam si, uostalom, rekao da sam povodljiva i prevrtljiva, sjećaš se? Da čas idem u zen-sljedbu pa mi se ne svidi te im prigovaram hinjenu ignoranciju, čas na tečaj opuštanja pa im predbacujem lažiran spokoj, čas na tao-savjetovanja te im zamjeram manipulaciju energijom. Pa čekaj malo, nećemo se vrijeđati. Valjda ja mogu raditi što mi se hoće. Treba sve probati! Ili je to bilo, o, sad mi pada na pamet, kad smo se porječkali? Kad sam rekla da želim pametnog, zgodnog, poštenog, vjernog, tolerantnog, bogatog muža s dva džipa, kućama na moru i planini, rodbinom na Baliju, a ti si se samo, bez podrške, nasmijao pa sam ti zamjerila?
– Nij..
– Ma je li zbog onog dana kada sam ti poslala sto pedeset poruka na mobitel, a ti si mi strogo i drsko poslao tek jednu: "Daj si mira". Ne razumiješ osjećaje! Pa zašto bih se smirila? To je strast! Ne znaš ti kako je biti žena! Jesam li tad nešto obećala?
– N...
– Možda onda kada sam obukla minicu i požalila ti se kako svi ti mužjaci bulje u mene, a ti si rekao, kao da je po sebi razumljivo, "Pa kad dobro izgledaš!" i ja sam poludjela jer, ne mogu vjerovati, zar i ti spadaš u te slinavce?
– O...
– Ha, to sam ti odmah oprostila. Onda je to, sigurna sam, bilo, ti zlopamtilo jedno najobičnije, kada si me zvao danima, a ja se nisam odazivala. Svatko mora imati te dane za sebe! Za pomisliti što će dalje i s kim će u životu. Uostalom, tada se nisam javljala ni šefu, ni kćeri, ni bivšem, ni mami. Što bi ti? Poseban tretman?
– ?
– Znam, znam – onda kad si smjesta otišao, kad sam te zamolila da mi praviš društvo dok pratimo mog tadašnjeg frajera. Ono kad me zanimalo ide li stvarno na tečaj udaraljki ili kakvoj ženturači. Odbio si! Sjećaš se, a? Niti si htio, iako sam te kumila i molila, hakirati mu mail. I još ti napomenula da ih, ako ti je to nelagodno, ne trebaš čitati, samo mi proslijediti. Ti si odlučno rekao: "Ne!", dobro pamtim. Osjećala sam se izgubljeno, ostavljeno, sva nenormalna, misleći još i o tome kako moram prekinuti s tim usranim sebičnjakom. Jesam li onda možda nešto u afektu obećala?
– Nis...
– Sigurno kad sam rekla da ću te odvesti na ručak jer je krajnje vrijeme, budući da si ti mene sto puta častio. Bilo mi već i neugodno, ali sam bila zauzeta onim glupim frajerom koji me samo iskoristio. Onim koji mi se nikada nije javljao na mobitel baš kad mi treba. Nisam stigla misliti ni na koga drugog, toliko me okupirao. Gad!
– Ni...
– Nije valjda kad sam ti predbacila zbog glazbe, kako možeš slušati te bučnjake kad samo u narodnjaku leži iskon. Pa svatko ima pravo na svoj ukus, zar ne?
– ...
– Znam! Onda kad sam rekla da je Zemlja oduvijek ravna ploča i da više ne nasjedam znanostima, a ti odšutio. Bio ti je sigurno loš dan pa nisi upamtio! A bila sam i u PMS-u! Jesam li ti tada nešto obećala?
– N…
– Kad sam te sva nespokojna nazvala u četiri ujutro i rekla kako mislim da su me kao malu oteli izvanzemaljci i izjadala ti se da me to opterećuje jer sam pomislila kako sam uz to i reinkarnacija vještice. Ali bar sam iskrena! A ti si tek rekao da spavaš, da nazovem kasnije. I kakva mi je to utjeha?
– Mm.
– Ili kad si mi rekao da, ustvari, infantilna onomatopeja za eksploziju "BUM!" ponajviše pripada samo našem jeziku jer je kratica za Bris Uma Mentaliteta? Nisam te pratila, bila sam odsutna, potpuno neuračunljiva. Tištalo me što nemam pravih prijatelja s kojima bih podijelila svu svoju tugu. Ako sam ti tad nešto i obećala, nemoj zamjeriti. U sjebanosti ne biramo, hvatamo se svake riječi. Nisam ti valjda povrijedila taštinu? Zar si i ti emotivni ucjenjivač? Mislila sam sve dosad da si jedan od rijetkih koji nisi!
– Kh...
– Ma sad me već stvarno živciraš! Je li to bilo onda kada smo se dogovorili da se nađemo, a ja sam tik minutu prije odgodila? Morala sam hitno psihijatru.
– Hm...
– Nije valjda onda kad smo se ponovno dogovorili pa sam opet u zadnji čas bila spriječena. A i već sam ti to rekla! Odužila mi se ispovijed, nisam stigla. I zašto se ja tebi moram uopće pravdati?
– Ne mo...
– Je li kad smo se konačno striktno dogovorili da više nećemo zeznuti, a ja se opet nisam pojavila? E pa zadržala sam se na self-help tečaju. Izostala sam dva puta zaredom pa sam otišla s voditeljicom na kavu popričati! Jesam li ti poslije...
– Ni...
– Stvarno ne znam. Koji si ti sitničavi kreten!!!
– H...
– Onda kad si me zadnji put nazvao i ja ti naglo poklopila? Sigurno sam izlanula nešto tek toliko da te se riješim. Imala sam neodgodivu drugu liniju s gatarom, degeneriku jedan!
– !
– Daj pomozi mi, idiote! Koji sam ti bog ja uopće obećala, svinjo nezahvalna!? Da više neću zvati onoga koji me sputava baš time što se sjeća svega bolje od mene i na kraju, kad bolje promisliš, još i ispadne da je potpuno u pravu? Mrzim te! Odvratan si. Neću te više nikad nazvati! – priopćava te naglo isključuje vezu.
Vraćam se onome što hoću osjećati. Zatišje.