Recital talijanskog tenora Vittoria Grigola u ciklusu Lisinski subotom, iznimno održan u utorak u čast tridesete obljetnice uspostavljanja diplomatskih odnosa između Italije i Hrvatske, bio je doista jedan od najneobičnijih koncerata koje možete zamisliti. Četrdesetpetogodišnji tenor koji recentno nastupa u Scali i bečkoj Operi gotovo je cijelo vrijeme paradirao oko pozornice, ulazeći među publiku čak i u trenucima kada je izvodio krajnje delikatne operne arije poput “Una furtiva lagrima” iz Donizettijeva “Ljubavnog napitka”.
Otvoreno je pokazivao i želju da sam dirigira Zagrebačkom filharmonijom umjesto Ive Lipanovića koji je, hoćeš-nećeš, morao čuvati čast svojeg dirigentskog poziva pred raspoloženim tenorom koji se ponašao poput neposlušnog djeteta koje ne može stajati na miru ni u trenucima kada je to neophodno za uobičajeni protok koncerta klasične glazbe, i to još pred protokolarnim gostima i zagrebačkom publikom koja je prilično konzervativna. Euforične kretnje tenora koji ima raskošan glas nevjerojatnog volumena mogle su zasmetati onim ljubiteljima klasike koji ne vole preglumljivanje pri izvedbi najpoznatijih opernih arija kao što su “La donna e mobile” vojvode od Mantove iz Verdijeva “Rigoletta” ili pak Manricova “Di quella pira” iz Verdijeva “Trubadura”.
No kada je Grigolo zapjevao Rodolfovu ariju “Che gelida manina” iz Puccinijeve opere “La Boheme” ili ariju Cavaradosija “E lucevan le stelle” iz “Tosce” istog skladatelja, svakome je bilo jasno da je pred njima biser nad biserima svjetske opere, koji zbog svog ponašanja više ne smije nastupati u Metropolitanu i Covent Gardenu, ali to je druga priča.
Da Grigolo nije robot, dokazao je i u duetu Adine i Nemorina iz “Ljubavnog napitka” u sretnom zajedništvu s domaćom sopranisticom Darijom Auguštan. Odlično je zazvučao i njihov “Brindisi” iz “Traviate”, a valja pohvaliti i maestralno izvedenu ariju Magde “Chi il bel sogno di Doretta” iz Puccinijeve “Lastavice” kojom je Darija Auguštan ponovno dokazala da je veliki talent. A kada je za bis Grigolo publiku počastio izvanserijskom izvedbom pjesme “O sole mio”, stekao je nove obožavatelje, i to zauvijek. Među njima i mene.