Deset nominacija za Oscar filmu “Roma” nepovratno će promijeniti svijet sedme umjetnosti. Za to postoje najmanje tri razloga: prvo, film Alfonsa Cuaróna snimljen je na meksičkom dijalektu, drugo, to je crno-bijeli film i treće i najvažnije, “Roma” uopće ne pripada starom filmskom establišmentu, već dolazi iz sasvim drugog svijeta – videostreaming servisa Netflix. Kako se moglo dogoditi da je stari dobri Hollywood toliko zakazao da ga je pregazila platforma čiji filmovi ne igraju u kinu, već su odmah dostupni gledateljima u bilo kojem kutku zemaljske kugle, i koji za cijenu dvije kinoulaznice neograničeno gledaju filmski sadržaj cijelih mjesec dana?
Udobnost vlastitog doma
Komfor. To je vjerojatno prava riječ za uspjeh Netflixa koji se sada može igrati i art filmovima, neopterećen koliko će to ljudi gledati jer oni ionako ne broje kinoulaznice, već pretplatnike. A oni više ne moraju izlaziti van, stajati u redu za kinoulaznice, kupovati skupe kokice, već novi film gledaju na svom kauču čim ga redatelj montira. Uspjeh “Rome” nije neočekivan: tko god poznaje filmski put Alfonsa Cuaróna, zna da on uvijek donosi nešto novo. Najlakše ga je predstaviti u četiri koraka: u pustolovnoj komediji “I tvoju mamu također” donio nam je roadmoviejevski prikaz odrastanja sa simpatičnom gej scenom, u “Djeci čovječanstva” ponudio je distopijsku viziju budućnosti, spektakularnom “Gravitacijom” pomutio raspoloženje svim redateljima koji se bave SF-om i svemirskom tematikom, a u “Romi” je očvrsnuo poziciju velikog redatelja delikatnim umjetničkim filmom, kojim dominira mirna i beskrajno precizna kamera. Dakle, Cuarón je posložio cijeli niz tematski šarolikih filmova i njegova je jedina konstanta da uvijek napravi odličan posao.
“Roma” je osoban redateljev izlet u sedamdesete, prati srednjoklasnu meksičku obitelj kroz prizmu služavke Cleo. Glava kuće, otac Antonio, jednog dana odlazi na put u Kanadu, međutim, nikada se ne vrati, a s odmotavanjem radnje doznajemo da je odlepršao s ljubavnicom. Istodobno Cleo zatrudni s Firminom, bahatim dečkićem koji maše nunčakama, no kad sazna da mu je djevojka trudna, i on ispari. Sada su i sluškinja i gazdarica u sličnoj gabuli, no Cleo u nešto većoj jer još uvijek ne shvaća što se događa. Kada Cleo konačno pronađe Firmina u kampu u kojem vježba borilačke vještine, on je grubo otjera. No to je tek početak njezinih nevolja, u jednoj od upečatljivijih scena njih se dvoje sretnu u robnoj kući, usred prosvjeda meksičkih studenata (Tijelovski masakr iz 1971.) koje proganjaju pripadnici paravojnog odreda Los Halcones pucajući po njima. Među paravojskom je i Firmin koji, mašući pištoljem, sreće trudnu Cleo i jedva se suzdrži da joj ne puca u glavu. Iako ova antologijska scena izaziva jezu, još je moćnija ona kada se Cleo porađa, u kojoj su bol, život i smrt zloglasno sjedinjeni u neraskidivi čvor. Ove i još neke druge velike scene, poput one završne, ipak ne egzistiraju kao izdvojeni filmići, već su lijepo utkani u obiteljsku dramu koja, kad se sve zbroji, najviše govori o odlascima muškaraca od žena. To Cuarón lijepo i simbolički ilustrira na početku i na kraju filma, prikazujući prvo odraz aviona u lokvi vode, a na kraju avion u zraku kako bespovratno odlazi.
Stopama Anga Leeja
“Roma” je u 10 nominacija pokupila one za najbolji film i za najbolji strani film, što jako podsjeća na 2001. kada se u istoj situaciji našao Ang Leejev “Tigar i zmaj” – dobio je tada Oscar samo za strani film. Slično bi se moglo dogoditi i ovaj put, iako zapravo niti jedan od osam nominiranih za najbolji film ne može parirati “Romi”. Zanimljivo je i da “Roma” nije jedini Netflixov film među nominiranima za Oscar, tu se našao i “The Ballad of Buster Scruggs” braće Coen u kategoriji adaptiranog scenarija.
Glupost