Poznati hrvatski filmski redatelj, a već i dugogodišnji književnik Dejan Šorak objavio je novi, intrigantni roman "Mutacija sudnjeg dana". Roman je izašao kod splitske Naklade Bošković, a uredio ga je Rudolf Ćurković i već se našao u hrvatskim knjižnicama. Posvećen je Nataši Vorobjovoj, što je autorova lijepa gesta koja se tiče aktualnih zbivanja ne samo u Hrvatskoj nego i šire. A i tema romana u prvom je redu globalna, iako je Šorak i majstor lokalne atmosfere koju obilato koristi gradeći svoje živopisne, ali i strogo kontrolirane likove.
Roman je to o jednom zagrebačkom gubitničkom novinarskom kružoku ogrezlom u jeftini alkohol i lake droge koji se otisnuo prema vrhovima svjetske politike i biznisa i njegovi članovi pokušavaju profitirati na koronskoj nemani rušeći sva pravila međunarodnog ophođenja i suradnje. "Mutacija sudnjeg dana" nije SF niti je samo distopija, iako nam servira svoju ne odveć originalnu verziju nastanka koronske pošasti o kojoj ne smijemo previše razglabati jer bismo osiromašili trilersku dimenziju tog dinamičnog, na mahove iznimno realističnog, ali i krajnje satiričnog romana.
No najveći problem je u tome što je ovaj roman u ovom tehnološki ispremreženom i porobljenom svijetu, u kojem jedno zlo kao na onoj Chaplinovoj traci smjenjuje drugo, itekako moguć i ostvariv. Bez želje da prepričavam sadržaj tog pitkog romana koji gotovo u svakoj drugoj rečenici ima niz lucidnih asocijacija i duhovitih metafora, moram otkriti da je Šorkov junak svojevrsni informatički Robin Hood, Dalmatinac iz Stona Šimun Bratulić. Taj Šimun, nakon što mu propadne slabo plaćen posao održavanja računala u lokalnom zagrebačkom tjedniku The Trnje News, dobiva posao u multinacionalnoj kompaniji BMX, i to kao jedini Hrvat. Naš je Šimun otac malog Ante i suprug Međimurke i povjesničarke umjetnosti Bernarde, zaposlen u BMX-ovu zdanju kod Zaprešića, na zemljištu koje je kompanija s bezbroj dioničara besplatno dobila od hrvatske Vlade, presretne što je u Hrvatsku uspjela dovući jednu od najprofitabilnijih svjetskih tvrtki. Jedan od likova tog razigranog romana stoga je i žovijalni predsjednik hrvatske Vlade kojeg će svatko tko imalo prati našu inovativnu i za Europu spremnu politiku lako prepoznati. Šimun, koji voli žene, ali još više vlastitu suprugu, na poslu se zagleda u prelijepu Arapkinju Sumeju s kojom na kraju i sklapa savezništvo kako bi doskočio zlokobnom koronskom virusu, i to uz pomoć ni manje ni više nego potomka njemačkog Hitlerova vojskovođe Von Paulusa koji je slomio zube na Staljingradu. I ne samo zbog Von Paulusa ili Dalmatinaca koji su ratovali na Sutjesci, ali i hrvatskih ratnika iz Domovinskog rata od kojih su neki morali u gastarbajterske vode, ovaj Šorkov roman na dvije je stotine stranica rekapitulirao europsku povijest cijelog 20., a onda i početka 21. stoljeća, njegujući i jako zanimljiv, a u današnje vrijeme gotovo i raritetan odnos prema Rusiji. Naravno, neki će likove romana vjerojatno nazvati krajnje nerealističnim, a pisca ekscentričnim. Svoje će kritike zasigurno imati i stručnjaci iz računalne znanosti i prakse. Možda će netko ovaj roman nazvati nevinom bajkom za odrasle koja na šaljiv način obrađuje sveprisutne, ali i vrlo često opasne teorije zavjere.
Ali neki događaji iz ovog, bez obzira na temu, veselog romana opisani su preinsajderski i preplastično da bi se mogli smatrati samo fikcijom pa im ipak treba prići s puno zdravorazumskog opreza. A pri tom oprezu ne treba pretjerivati. Jer, "Mutacija sudnjeg dana" prvenstveno je zabavan roman, s hedonističkim hipsterskim stankama i obećavajućim erotskim opuštanjima. Roman je to koji pršti od životne radosti, koji oprašta preljub u duhu nedokučivog Woodyja Allena i koji se poigrava politički korektnim stereotipima i predrasudama, ali ima i prijeko potrebnu količinu ozbiljnosti i dostojanstva. I purgerskog, zagrebačkog štiha koji je posljednjih godina, pa i desetljeća, na udaru tranzicijske pokondirene nemani. Već dugo nisam pročitao šarmantnije napisan roman o najtragičnijim izazovima koji su zapljusnuli ovu našu oronulu i rastrganu civilizaciju.