Nestvarna je Venecija, jednako kao i lokacija palače Venier dei Leoni iz 18. stoljeća u koju se smjestio muzej sa zbirkom Peggy Guggenheim, u kojoj je stalni postav umjetničkih djela, 200 europskih i američkih umjetnika 20. stoljeća iz segmenta avangardnih pokreta (kubizam, futurizam, nadrealizam) te predstavlja jedan od najvažnijih muzeja moderne umjetnosti u Italiji.
“Nedovršena palača”, kako je zovu zbog jednokatne građe s pogledom na Canal Grande, nestvarna je kao život i vječno počivalište Peggy Guggenheim (New York, 1898. – Venecija, 1979.) američke kolekcionarke kojoj je upravo Venecija bila posljednji dom, a ona je bila jedna od posljednjih vlasnica privatne venecijanske gondole. U parku skulptura Nasher u dvorišnom dijelu palače pokopana je vlasnica, uz svoje pse, blago zaklonjena maslinom koju joj je darovala Yoko Ono. Peggy Guggenheim donirala je svoj dom i kolekciju Solomon R. Guggenheim Foundation iz New Yorka.
Stalni eksperiment
Trenutačno se u ovom prostoru predstavlja posebna izložba pod nazivom “Samo za tvoje oči”. Izložba je otvorena do 31. kolovoza, postavio ju je Andreas Beyer, profesor povijesti umjetnosti sveučilišta u Baselu, a prvi put predstavlja javnosti kolekciju bračnog para Ulle i Richarda Dreyfusa, kolekcionara iz Basela koji su umjetnine skupljali više od 30 godina. Do sada su poneka djela bila izložena, ali nikada svih 110 umjetnina, što uključuje predmete, slike, crteže, skulpture koje datiraju od srednjeg vijeka do modernog doba.
Svih godina bračni par Dreyfus skupljao je umjetnine isključivo prema originalnosti i kvaliteti djela. Rezultat je izložba “Samo za tvoje oči”, posebna u svojoj prezentaciji od razdoblja manirizma do surealizma, posebna u svojoj različitosti i snažnoj želji za začudnim. Kad krenete u obilazak, počinje putovanje umjetničkog, užitka, čuđenja, susreta s metamorfozama fantastičnih likova u nadrealnom pejzažu. Pri razgledavanju izložbe vrlo se rijetko događa da vam se čini kako i samo djelo promatra vas, bilo iz perspektive djela vrhunskih ili, u ovom slučaju, ponekih nepoznatih autora. Zajedničko djelima od početka 12. stoljeća kroz renesansu, barok sve do simbolizma pa i poslije pop arta, kontinuirano je eksperimentiranje s limitom mogućeg razumijevanja umjetničkog izričaja. Između brojnih autora ističu se Hans Baldung Grien, Hans Bellmer, Arnold Böcklin, Victor Brauner, Pieter Bruegel Stariji, Angelo Caroselli, Giorgio de Chirico, Francesco Clemente, Salvador Dalí, Francesco del Nomé (“Monsù Desiderio”), Gustave Doré, Max Ernst, Frans Floris, Johann Heinrich Füssli, Marten van Heemskerk, Jan van Kessel, Alfred Kubin, René Magritte, Man Ray, Gustave Moreau, Richard Oelze, Yves Tanguy i Andy Warhol.
Začudno putovanje izložbom bračnog para Dreyfus obilježeno je i nepoznatim autorima, poput austrijskog umjetnika iz 18. stoljeća, ulje na bakru, “Vanity Portrait of a Lady”, gdje pozornost jednako privlači ljepota lica umjetnikove muze kao i njezina metamorfoza smrti, te skulpture anonimnih autora iz 18. stoljeća poput “Death`s head” iz razdoblja 19. stoljeća, maniristički duh poput grotesknog kupida na lubanjama Gustava Doréa (1832.-1883.), djela pod punim nazivom “Cupid with a Pistol on the Top of a Mountain of Skulls”, jedno je od djela u kojem se provlači tanka granica čuđenja majstorskog rada u tehnici olovke i kista s indijskom tintom na papiru. Paul Klee (1879.-1940.) predstavljen radom iz 1939. u tehnici tempere pod zvučnim nazivom “Over the Obstacles”, dok su predstavljena čak tri djela Salvadora Dalija, ulje na platnu iz 1944./45. pod nazivom “Flying Giant Demi – Tasse with Incomprehensible”, ulje na drvu “Head of a Women in the Form of a Battle” i “Face with Ants” u tehnici gvaša i crne tinte na papiru iz 1936. godine, a upravo ovo zadnje stavlja ljudsku figuru, u ovom slučaju fascinantnu bistu, u središte djela što je na neki način simbolika cijele zbirke: igra, čovjek, život, smrt, nadrealno i začudno. Iz kolekcije nekoliko djela Renéa Françoisa Ghislaina Magrittea (1898.-1967.), belgijskog nadrealističkog slikara, sva su djela zasebno upečatljiva, a istaknuto je djelo “The Red Model” u tehnici gvaša na papiru za koji uz osjećaj iluzije postavljamo pitanje, a gdje je crveni model iz naziva, te pripadaju li živom ili mrtvom biću te stare čizme – noge. Odgovor se nameće od samog autora koji tumači da njegova djela evociraju misteriju jer u stvarnosti misterija nema značenje.
Nastavak putovanja
Putovanje izložbom možda se može zaključiti, ali nikako završiti s dva autora. Jedan od njih je Max Ernst (1891.-1976.) i djelo “Swampangel” iz 1940. godine, ulje na platnu koje je gotovo tipično tematski zastrašujuće, pitoreskno Ernstovo djelo s prikazom noćne more i pomaknutim estetskim standardima razdoblja surealizma. Drugi autor je Andy Warhol (1928.-1987.) s djelom “Skull”, sintetička polimerna boja i sitotisak na platnu, iz 1976. godine koja je nastavak stvaranja djela pod njegovom opsesijom ikonama i smrću. Bilo bi zaista zadivljujuće vidjeti sva djela pod nazivom “Skulls” na jednoj izložbi kako bi se osjetila majstorska igra ponavljanja subjekta, forme uz različitost boja.
Izložba nastavlja putovanje, od 1. listopada 2014. godine može se pogledati u Muzeju umjetnosti (Kunstmuseum) u Baselu, što daje priliku svima koji su u mogućnosti da proputuju pomno izabranim umjetničkim djelima i autorima sa svom svojom snagom prikaza ljudske slabosti, nade, ambicije, straha i želje u jednom s istaknutom ljudskom figurom u središtu umjetničkog stvaranja. Dijalog koji stvara ova vrlo posebna kolekcija Ulle i Richarda Dreyfusa je onaj rado viđen dijalog umjetničkog djela i posjetitelja bez obzira na njegovo obrazovanje u umjetnosti, jer “Samo za tvoje oči” jedna je od izložaba koja se ne zaboravlja.