“Jezik koji nas spaja i razdvaja” podnaslov je regionalne konferencije PEN-a održane u Zagrebu usred groznice Interlibera. – Na posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini odgovorio sam da sam Jugoslaven, da mi je materinji jezik srpsko-hrvatski te da sam ateist. Imam diplomu da sam profesor srpsko-hrvatskog, ali su i ekavica, ijekavica i ikavica moji. Lako je reći, a malo teže dokazati da sam kajkavac – rekao je Marko Vešović, sarajevski pisac koji je na kajkavskome recitirao Krležine Balade i Nazorovu “Seh duš dan” na čakavštini.
– Ponosan sam što sam uvijek u manjini. Bio sam sin strijeljanog izdajnika s Golog otoka, pa pravoslavac koji je za rata ostao u Sarajevu... Sažalim se kada vidim da netko piše samo na hrvatskom, bosanskom ili na srpskom, a kada netko piše samo na crnogorskom, dođe mi da se isplačem – rekao je Vešović.
Čitanje, a ne ćeranje
Akademik Tonko Maroević misli da Hrvati ne trebaju biti negativni prema susjedima, ali trebaju biti pozitivni prema svojoj tradiciji. Iako je spomenuo da jezici iz regije imaju zajedničke korijene i nevelike razlike, Maroević je za jezičnu samobitnost.
– Umjesto poruke ćeraćemo se još, ja sam za poruku čitat ćemo se i dalje – poručuje Maroević. Nermin Sarajlić spomenuo je intelektualce koji su napravili više štete nego neki političari radeći na razdvajanju, dok je profesorica Sanja Roić konstatirala da je slavistika u krizi, ali i da je talijanski jedan od jezika hrvatske književnosti.
– Iako je pisao na jeziku koji je zvao ilirski, a majka mu je bila Hrvatica, Tomasseo ne može dobiti ploču na rodnoj kući u Šibeniku – veli Sanja Roić.
Policentrični jezici
Snježana Kordić zapitala se kako to da na skupu nema kabina za simultano prevođenje ako se u regiji govori na četiri različita jezika. – Prem jezičnom principu razdvajaju se djeca u Sandžaku, BiH, Hrvatskoj i Vojvodini. Isto se sprema u Crnoj Gori. A pravilo lingvistike je jasno, ako sugovornici mogu tečno razgovarati, ne govore stranim, nego zajedničkim jezikom – misli Snježana Kordić i ističe da postoje policentrični jezici kojima govori više naroda.
Milorad Pupovac govorio je o našinjenosti i njihonjenosti, rekavši da u regiji uskoro engleski neće biti njihov, a domaći poput bosanskog, hrvatskog i srpskog će biti.
Hm, sudeći prema ovom izviješću, ponovno slijedi dokazivanje postojanja različitih jezika na ovim balkanskim prostorima! U svojih 58g. sjećam se nekoliko bitaka ili ratova kako tko želi isvi oni bijahu vođeni od jezikoslovaca i "jezikoslovaca"...Svi veliki zalci a oko tako jednostavne i temelje potrebe čovjeka - komunikacija ili ti razgovor i pisanje vode već sto godina, ako ne i više, bitke, ratove, svađe...Zašto? Zato jer neki naši vrli doktori znanosti imaju znanja ali ne i hrabrosti pa se dragovorljnop prikopčaju na konce politike i...eto ti "auzmeša". Kome opet smeta hrvatski, slovenski, makedonski, srpsk...pa i bosanski, odnosno nisam primijetio da, ako se već razumijemo, ne bi tu trebalo ubaciti i poljski, češki, slovački, bugarski, ruski...oprostite ali zašto vas smeta da hrvati govore hrvatski a srbi srpski...koji je to jedan jezik? Ako je to Vukov jezik onda imajte hrqabrosti i poštenja pa viknite ili bar kažite da smatrate da su narodi ovih područja do Vuka bili izvan svih komunikacija i da su naši seljaki govorili u stvari latinski ili neki z brda z dola govor protkan pantomimom i slikovnim pismom kojim su dogovarali robnu razmjenu...Bože me sačuvaj i pomozi! Gdje je taj problem? Što i koga opet smeta da hrvati govore i pišu HRVATSKIM JEZIKOM!? I na turkom dvoru ga priznavaše nu od Vuka na ovamo stalno problemi...Gospodo, postoje jezici i budite ponosni na njih, a "Vehni vehni fiolica" je međimurska i hrvatska pjesma volio to Vuk ili ne ...