Socijalizam je bio samo okvir za Gruntovčane, i danas smo Dudeki svi koji šutimo

– Bio sam nedavno u jednoj osnovnoj školi i razgovarao s učenicima sedmog i osmog razreda. Pitao sam ih znaju li tko su Gruntovčani i ne samo da svu svi znali, nego svi žele doći na predstavu – kazao je na jučerašnjoj presici u Kerempuhu Matija Šakoronja – novi Dudek, Draž Katalenić, glavni lik novih “Gruntovčana” koje Satiričko kazalište Kerempuh premijerno izvodi u nedjelju 8. ožujka. Taj mladi ali iskusni glumac itekako je svjestan da radi jednu od najpoznatijih uloga hrvatskog glumišta, onu koju je u anale zauvijek upisao pokojni Martin Sagner i priznaje da mu nije lako.

Njegova Regica je Mirela Videk Hranjec, koju uz TV seriju “Gruntovčani” veže još intimnija priča:

– Kada me Boris Svrtan pozvao da glumim Regicu, nije mi bilo ni lako ni svejedno. Pitala sam se mogu li ja to jer ta je uloga velika čast za svaku glumicu. Kako odmiče rad na predstavi, sve više volim Regicu i sve se više pitam jesam li možda i ja Regica, je li ona skrivena negdje duboko na u meni. A uloga mi je i privatno jako važna. Kao dijete sam se, zajedno s mlađom sestrom, zavlačila djedu u krevet i tako smo zajedno gledali svaku epizodu “Gruntovčana”. I sada moji djed i baka s najvećim nestrpljenjem čekaju moju Regicu.

Riječi su to dvoje glavnih junaka “Gruntovčana”, koji na scenu dovode Dudeka, Regicu, Presvetlog, Cinobera, Martina, Matulu, Babicu, Besnoga, Greticu..., sve likove koje smo upoznali i zavoljeli u legendarnoj TV seriji Mladena Kerstnera u režiji Kreše Golika, ali ih dovode u 21. stoljeće. Naime, u Gruntovec stiže državna tajnica Marinela Puvalo (glumi je Ornela Vištica), predstavnica novog tipa hrvatskog kapitalizma s megalomanskom idejom o gradnji spojnice na europski koridor.

“Gruntovčane” je, po Kerstnerovoj komediji “Vikend u Gruntovcu”, koju neki kazališni gledatelji još pamte u verziji kazališta Komedija iz sedamdesetih godina, adaptirao Boris Svrtan. On je uz Rajka Minkovića i redatelj predstave, ali i glumi Cinobera te je pravi čovjek da ga se pita gdje je pronašao hrabrost da posegne baš za Gruntovcem i legendarnim likovima iz serije koju su čitatelji Večernjeg lista proglasili najboljom u 20. stoljeću te joj, u oštroj konkurenciji serija poput “Naše malo misto, “Velo misto” i ”Kuda idu divlje svinje” dodijelili Večernjakovu ružu za 20. stoljeće.

– Svi su ti likovi bili prisutni i u Kerstnerovim “Mejašima”, ali tek ih je Golik u “Gruntovčanima” karakterno, likovno i u svakom drugom smislu definirao kao likove koje i danas pamtimo. Naravno, učinio je to u suradnji s Kerstnerom. Bili su zaista veliki autorski tandem. A nama kao glumcima velika je čast da iz hrvatske škrinje najvećih dramskih dosega možemo iskopati to blago. Ali mi istovremeno i propitujemo koliko smo se odmakli od tada. Meni je važno da ova predstava pokaže da je Draž i danas živi da je on i danas idealist, a mi ga i danas odgurujemo, gazimo, izrugujemo mu se. Pogledajmo samo sudbinu jednog Vlade Gotovca. Draž je vrsta toplog, naivnog idealista, čovjeka koji se jedini brine za emotivni aspekt života, naravno uz Regicu koja ima pune ruke posla da održi taj cijeli pogon, da život takvog emotivca zadrži na okupu. Draž se pobuni na kraju tog komada, koji je za mene svojevrsni krimić. On ne da Babicu iz kreveta, on je jedini zaštitnik slabijih, uporan i pošten. On ne da svoje, i to danas nipošto nije nazadno, nego je itekako napredno, objašnjava Svrtan.

No, za razliku od serije, u kojoj su glavni junaci ljudi u srednjim godinama, oni koje je život već pregazio, Svrtan je Dudeka i Regicu ostavio u puno mlađoj dobi.

– Bila je to moja odluka jer prava se drama odvija među ljudima koji još uvijek imaju šanse. Zato sam ja ovdje napisao i rečenicu “Regica bi ipak htela dete”. I oni na kraju odlaze u Zagreb, gdje će imati više šanse. A Cinober im kaže: “Kaj bute u Zagrebu, pa tam su samo sirotinja i lopovi.” Tako se danas percipira grad. I to je istina: ima ljudi koji kopaju po kontejnerima, a ima i onih koji beru gdje god stignu. Između su oni nevidljivi ljudi koji održavaju cijeli pogon. I to je današnji Gruntovec. On je metafora, ogledalo, pomalo napuklo, koje nam pokazuje kakvi smo svi mi danas. O tom ogledalu više se ne prepoznaje ni elementarni moral. I svi smo mi pristali na to. Ono staro “snađi se, druže” iz vremena serije “Gruntovčani” postalo je naše sadašnje “tko je jamio, jamio je” – objašnjava Svrtan s puno strasti.

Pitamo ga stoga jesmo li svi mi koji to gledamo i šutimo – Dudeki.

– Ako šutimo, zaista zaslužujemo da nas tretiraju kao Dudeke – kaže on, a na primjedbu da je od bavljenja Gruntovcem hrabrija samo odluka da ga se “dovede” u EU odgovara:

– Bilo je u zadnjih godinu dana, otkako radim na ovom tekstu, na našoj političkoj sceni raznih likova, raznih Krnja koji su “otkrnjali” svoje. I ne mislim tu na ovaj skandalozni čin u Imotskom. Shvatio sam gledajući sve to da je socijalizam u Gruntovcu samo okvir jer ti isti ljudi samo su se s Centralnog komiteta prebacili na “kopanje” europskih fondova. Moj Cinober kaže: “Tu se daju dobri novci povleči.” Jednaka je neosjetljivost i ondašnjeg CK, ljudi koji su živjeli u kuli od bjelokosti i bili potpuno odvojeni od naroda i ovih danas koji su također bezobrazno odvojeni od naroda. I još nam se cere u lice. Smiju nam se kao da smo maloumni, kao da mi građani Hrvatske nemamo mozga. Ali sustići će i njih sudbina. Mi ćemo doživjeti neku katarzu. Svi će oni pasti jednog dana, a ja se nadam da će i ova predstava tome pridonijeti – objašnjava Svrtan.

Kerempuh je jučer pokazao dva malena isječka iz predstave te smo jasno čuli da se na kazališnu scenu vraća i onaj neodoljivi kestnerovski kajkavski, jedinstvena mješavina zagorskog i podravskog govora.

S glumcima ju je brusila jezična savjetnica Ines Carević, a na sceni su, uz spomenute: Hrvoje Kečkeš, Josip Brakus, Maja Posavec, Anita Matić Delić, Nina Erak, Ines Bojanić... te gost, ‘friški’ umirovljenik Komedije – Ivica Zadro.