Film Stevena Soderbergha "Che" traje puna četiri sata, te je za europsko prikazivanje, poput Tarantinova "Kill Billa", podijeljen u dva dijela ("Argentinac", o njegovu sudjelovanju u kubanskoj revoluciji, i "Gerilac" o neuspjelom ustanku u Boliviji i Cheovoj pogibiji). U SAD-u će biti prikazivan uglavnom "u komadu".
- Jest veliki zahtjev očekivati od nekoga da izdvoji cijeli dan na gledanje filma - kaže Soderbergh - ali zahtjev koji mi postavljamo pred publiku vrlo je sličan zahtjevima koje je Che postavljao ljudima oko sebe - dodao je.
Što se tiče interesa publike za njegov (pre)dugi film, redatelj nije zabrinut:
- Che je ikona marksističko-lenjinističe ekonomske ideologije, a opet, bilo što na što stavite njegovo lice prodavat će se - rekao je slavni redatelj.
Da, ali je li film morao trajati baš četiri sata?
- Postoji milijun Chea. On svakome znači nešto drugo. Ali ja znam što sam htio izbjeći. Pokušao sam ne ići na prizore koji su previše tipični. Nema scene u kojoj će netko reći: 'Ej, a zašto te zovu Che?' pa onda on ode i pokupi svoju beretku.
Sodebergh ističe da je htio prikazati Cheovu revolucionarnu strast, ali da nije imao iluzija o tome do čega sve takva strast može dovesti:
- Za mene uopće ne bi bilo mjesta u društvu koje je Che pokušavao izgraditi. On je smatrao da ne postoji nijedan veliki umjetnik koji bi mogao biti revolucionar. Da smo se osobno upoznali, on bi me mrzio - zaključio je.