Debitantski film Sonje Tarokić “Zbornica” svoju je hrvatsku premijeru doživio u srijedu na Zagreb Film Festivalu. A nakon Karlovih Vari, gdje je film dobio i posebno priznanje žirija, prema reakcijama publike, čini nam se da ni na ZFF-u neće ostati praznih ruku. Premisa “Zbornice”, koja prati priču mlade pedagoginje Anamarije (tumači je izvanredna Marina Redžepović), možda neće svima na prvu zvučati pretjerano uzbudljivo, ali tu će se grdno prevariti.
Nakon godina rada na zamjenama Anamarija dobiva posao na neodređeno u osnovnoj školi, u kojoj svoj rad počinje puna elana, ideja i optimizma. Međutim, ono što se pokazuje mnogo težim od rada s problematičnom djecom – koja su na kraju dana ipak samo djeca kojoj nedostaje podrške, razumijevanja i pažnje – jest rad s tobože prilagođenim, zrelim odraslim ljudima u njezinu radnom kolektivu. Zbornica je, znaju svi koji su imali priliku upoznati se s njom, fascinantno mjesto zajednice. I upravo u perfektnoj psihološkoj i sociološkoj analizi tog začudnog kolektiva, ali i svakodnevnog funkcioniranja našeg, ponekad ozbiljno manjkavog obrazovnog sustava, leži tiha snaga filma “Zbornica”.
Sonja Tarokić uspjela je savršeno dočarati ama baš svaki kotačić u mehanizmu jedne zbornice na toliko hiperrealističnoj razini da bi se svaki prosvjetni radnik naježio. Zajedno s Anamarijom i mi se, kao kroz oči plemenskog novopridošlice, upoznajemo s neshvatljivom unutarnjom logikom, hijerarhijom i odnosima moći koji vladaju školom. A osjećamo i njen bijes i nemoć u borbi s kolektivom u kojem je svatko, koliko god se opirao, prisiljen igrati svoju performativnu, gotovo kazališnu ulogu. Gledajući “Zbornicu”, pred očima će vam prolaziti vaši vlastiti profesori iz osnovnih i srednjih škola, od one stroge i opasne profesorice koja se ne da zafrkavati, preko profesora koji fućkajući broje dane do mirovine, šašavih informatičara pa sve do nježnih mladih profesorica čije slabosti djeca namirišu u trenutku. Tu je manipulativna ravnateljica Vedrana (glumi je genijalna Nives Ivanković), sposobna u sekundi prijeći iz uloge mile gospođe u histeričnu oštrokondžu, Anamarijina navodna prijateljica i pouzdanica (Maja Posavec), koja je ne propušta tračati kad joj se pruži prilika, generacijskim jazom zaraćeni profesori hrvatskog Riđički (Igor Kovač) i Ozana (Marica Vidušić)...
Središnja figura ipak je profesor povijesti Siniša Jambrović, kojeg je zastrašujuće dobro odglumio Stojan Matavulj. On je jedan od onih koje, odista i nažalost, ima svaka škola. Inteligentan čovjek, no progonjen i sluđen demonima kojima ne zna ni broja, dopušta da ga oni prate i u učionicu, gdje pred gradivom primat preuzimaju fantazmagorične priče iz njegova života, koje, kao ni njegove ocjene, sa stvarnošću i nemaju neke veze.
Poprilično brojna i izvrsno odabrana glumačka postava “Zbornice” svoj je posao odradila bez greške, ali to nipošto nije njen jedini adut. Riskantan i neobičan odabir folklornih pjesama za soundtrack pun je pogodak, briljantne su scenografija i fotografija, a čak i svaki kostim – pažljivo obratite pozornost – priča neku svoju priču.