Stari kazališni lisci Hadžić i Paro opet nasmijavaju publiku

Fadil Hadžić je nalivperom nacrtao prvu stranicu Večernjeg lista kad je u to pranovinsko doba prvom glavnom uredniku Večernjaka Pubi Cerjanu postavljen za grafičkog supervizora. Ni danas naš najveći živi komediograf ne može bez novina: – Dan mi nije počeo ako nisam popio kavu i prolistao novine – kaže nam uoči premijer svoje 60. komedije “Prevaranti” praizvedene preksinoć u kazalištu Kerempuh. Legenda je hrvatskog filma, dramske književnosti, novinarstva... Pokretač je Kerempuha, VUS-a, Telegrama, Oka, Arene. Čovjek je koji zna dignuti tiražu novinama (VUS-u je tiražu digao na 300 tisuća primjeraka!), ali zna da je danas drugo vrijeme i da to nije moguće ponoviti istom formulom. No najvažnije je: Fadil Hadžić zna nasmijati ljude! Učinio je to i “Prevarantima”, gledalište mu je skandiralo, iako je komedija jednostavna: prevaranta s lažnom diplomom ucjenjuje drugi prevarant, u što se umiješa treći prevarant i eto komedije zabuna u kojoj je, kako kaže, manje više sve rečeno o prevaranciji na njegov način.

 Komedije dugog vijeka

 Ljudima je uvijek isto smiješno, vjeruje čili 88-godišnji Hadžić. Još od Aristofana. I to zato što je riječ o karakterima a ne o trenutačnoj politici.

– Komedije moraju biti aktualne i za 50 godina, a aktualna politika ni pet dana ne može ostati aktualna – kaže Hadžić – Lica moje komedije upadnu u prevaranciju ni ne sluteći u što su upali, a kasnije ne mogu izaći iz te zamke. Publici će biti čak i simpatični, jer ne postoji čovjek koji nije napravio neki makar mali prekršaj – kaže pisac koji očito voli ljude čak i kad su lopovi. Tu je tajna njegova uspjeha – već 60 godina radi komedije samo za publiku. Prijemu publike zahvaljuje što je imao prilike napisati ovoliko komedija. A one su sve izvrsno primane! Neke od njih poput “Državnog lopova” izdržale su više od 40 godina na domaćoj i inozemnoj sceni.

 Što je, a što nije smiješno

 – Kazališni pisac ne može biti aktualan kao novinar, jer kazalište nije novina koja traje od danas do sutra – kaže Hadžić čija komedija se valjda zato nije bitno promijenila, i bila bi ista u vremenu kad je, kako kaže, ideologija bila glavna, i danas kad novine po njegovu mišljenju imaju nevjerojatnu slobodu pisanja. – Ono je bio jednopartijski sistem, a ovo je doba u kojem svi vladaju i nitko ne vlada... – podbada Hadžić.

 No ako se onda zbog gušeće idologije “nije smjelo biti previše smiješan”, danas možda ništa više ne može biti previše smiješno radi teške korupcije svih vrsta u čemu više ne nalazimo ni traga smiješnog. Zato smo “Prevarante” ispratili blagim smješkom, ali ipak gromkim pljeskom!

 Redatelj Georgij Paro, stari Hadžićev komediografski kompanjon, nije tu imao puno posla. Odlično je scenu podijelio u tri cjeline: stan, kafić i ured – vizualizirajući situacije i karaktere odlično dane glumačkim minijaturama koliko i razigranom glumom. Osobito su u tome bili dobri Anita Matić Delić, Hrvoje Kečkeš, Otokar Levaj, Ivan Đuričić... Glavno je lice bio Eugen Končić, upravo onaj prevarant nad kojim se publika smiluje iako je veći prevarant od dosadnog moralnog crva kojega antologijski glumi Otokar Levaj. Njega je pak Dženisa Pecotić opremila kostimom vrijednim kostimografskog Oscara!