U hrvatska nezavisna kina stigao je “Čovjek koji se igrao vatrom”, dokumentarac o Stiegu Larssonu i njegovoj malo poznatoj opsesiji neonacistima. Pokojni autor trilogije “Millenium” bio je prije svega istraživački novinar, opsjednut zlom koje se nakon Drugoga svjetskog rata samo nakratko primirilo, o čemu je govorio i u svojim romanima. Paralelno s radom na sada već kultnoj TV seriji “Most”, slavni švedski redatelj Henrik Georgsson proučavao je Larssonove nikad objavljene spise isporučivši nam fascinantan dokumentarni triler koji pokazuje da je švedski pisac mnogo prije ostatka Europljana predvidio veliki zaokret udesno.
Za početak, čestitam vam na odličnom filmu. Jako me zaintrigirao vaš portret Stiega Larssona kao modernoga lovca na naciste. Kako ste se odlučili fokusirati baš na taj, meni ranije nepoznat dio njegove biografije?
U početku je to trebao biti potpuno drugačiji film. Novinar Jan Stocklassa predložio je mojim producentima da napravimo film o Stiegu Larssonu i njegovu gotovo opsesivnom istraživanju slučaja ubojstva švedskog premijera Olofa Palmea. Nakon nekog vremena shvatili smo da je to mnogo šira priča o Stiegovim težnjama da razotkrije ekstremno desne pokrete.
U tim ranim danima njegovih istraživanja Larssona su smatrali paranoičnim zbog opsesije neonacistima, kojima se i sam priključio da bolje shvati kako su organizirani. Iz današnje perspektive, čini se da je bio jedna od rijetkih osoba koje su shvaćale da bi se njihova ideologija mogla vratiti u Europu?
On je zaista bio među prvima koji su shvatili da nacizam nije umro, nego samo posrnuo. To je bila i jedna od najviše zastrašujućih spoznaja do kojih sam osobno došao radeći na ovom filmu. Možda je otvoreno, demokratsko društvo samo kratka crtica u povijesnom periodu između Drugoga svjetskog rata i ovoga s čime se danas susrećemo.
Počeli ste pripremati film nakon što je Larsson već umro. Da ste imali prilike razgovarati s njim, što biste ga pitali?
Za početak, zašto se nije bolje brinuo o svojem zdravlju. Konzumirao je previše kave i cigareta, žderao je smeće, udebljao se i usprkos tome nikada nije počeo vježbati. Krajem devedesetih svi su već znali da je nemoguće dugo gurati takav životni stil. Pitao bih ga i smatra li da u ljudskoj prirodi ipak postoji dobrota. Zanimalo bi me odakle je crpio svoju energiju i borbeni duh.
S obzirom na to da niste imali prilike voditi taj razgovor, koliko su vam drugi ljudi ili neki pronađeni dokumenti pomogli da rekonstruirate Larssonov život i rad na razotkrivanju neonacista?
Njegova partnerica Eva Gabrielsson bila je nezamjenjiva pomoć, kao i pisma koja je Stieg pisao svojim prijateljima i suradnicima iz antifašističkog lista Searchlight nakon ubojstva premijera Palmea.
Neki od tih ljudi u filmu su se pojavili skrivena identiteta. Što bi se dogodilo da su otvoreno stali pred kamere?
Riječ je o ljudima kojima su nacisti i ekstremna desnica već prijetili smrću, zbog čega jednostavno nismo htjeli riskirati.
Jeste li zabrinuti zbog smjera u kojem se kreće Europa?
Nisam siguran što će se dogoditi u bližoj budućnosti, hoćemo li slijediti državnike poput Macrona ili odabrati mađarski i poljski put. Mislim da je jako važno da Europska unija zaustavi nacionalizam i totalitarizam. No tu se javlja paradoks jer bi EU morao postati malo totalitarniji i centraliziraniji kako bi to postigao.
Dok ste pripremali “Čovjeka koji se igrao vatrom” snimali ste i sjajni “Most”. Je li ta krimi-serija utjecala na vaš dokumentarac ili obrnuto?
Definitivno je bilo utjecaja, i to u oba smjera.
Nakon premijere “Mosta” cijela je Europa brujala o velikom bumu skandinavskih, a posebno danskih serija. Kako biste opisali tamošnju produkciju danas? Hoće li se uskoro pojaviti neka nova Saga Norén?
Mnogi su “Most” doživljavali samo kao danski projekt iako je ona i švedska koprodukcija. Ja sam Šveđanin, kao i scenarist serije, većina scena snimljena je u Švedskoj. U skandinaviji postoji ta sinergija među zemljama, trenutačno se i u Danskoj i u Švedskoj snima mnogo novih stvari, a pogotovo vidim bum serija izravno rađenih za Netflix i HBO. Mnogo je i mladih talentiranih autora pa se nadam da će uskoro biti i uspjeha na tragu “Mosta”.
Pripremate li i vi nešto što bi moglo odjeknuti na taj način?
Ne biste vjerovali, ali upravo sam danas počeo raditi na novoj dokumentarnoj seriji za HBO! Bavit ćemo se stvarnim pričama protagonista vrlo poznatih slučajeva ubojstava u jednoj vjerskoj zajednici u Švedskoj.
Da nacizam, odnosno nacional socijalizam je veliki problem. U to nema niti malo sumnje... No interesantno je kako koketiranje s komunizmom nikome ne predstavlja problem, a komunizam je bio puno pogubniji i za društva i za narode... Vjerojatno je stvar u tome što su komunizam u svom svojem "svjetlu" iskusili "manje važni" narodi, poput Kineza, Slavena i sličnih, tako da je nekima komunizam i dalje ostao želja...