Još je mnogima u živom sjećanju transcendentalno iskustvo koje je prošloga ljeta na koncertu u sklopu Osorskih glazbenih večeri priuštila Monika Leskovar izvedbom prve tri od šest suita za violončelo solo Johanna Sebastiana Bacha. Godinu poslije, na istom mjestu, u prostranoj crkvi u kojoj su nekoć stolovali osorski biskupi, jednu i to Treću suitu u novom je mediju, u obradi za gitaru koju je maestralno napravio Valter Dešpalj, ponovio Petrit Çeku.
Ponirući u srž Bachova stvaralaštva, koja prema riječima slavnog Pabla Casalsa predstavlja srž glazbe uopće, Çeku je slušatelje nagnao na povlačenje u osamu usred mnoštva drugih koncertnih posjetitelja i poniranje u svijet koji ne pripada zemaljskom i materijalom. Bio je to sjajno pogođen uvod u koncert koji se nastavio djelima hrvatskih autora od kojih se oba referiraju na Bacha i čak doslovno citiraju kratke ulomke njegove glazbe.
Jedno je od njih Nejasno pitanje, nova skladba Frane Đurovića nastala na narudžbu festivala u Osoru, posvećena svom prvom tumaču Petritu Çekuu. Autor je kao programsko uporište uz skladbu naveo citat iz romana Na rubu pameti Miroslava Krleže. Sarkastično obrušavanje na beskičmenjački oportunizam pojedinca koji bez moralnih dvojbi mijenja stavove i ideologije u skladu s interesnim ciljevima, Đurović je preveo u glazbu tako što je isti tematsko-motivski materijal preobrazio kroz niz kontrastnih ulomaka. Ambiciozno djelo koje, osim sadržajem, kipti i virtuozitetom, no skrojenim vješto i logično, sa znanjem o gitarističkoj tehnici, Çeku je predstavio vodeći računa od dramaturškoj cjelini unutar koje su do savršenstva izbrušeni detalji, posebno dojmljivo tajanstveni flageoleti u srednjem dijelu skladbe.
Superiorna Çekuova tehnika bila je u službi glazbe i prilikom izvedbe Tri trubadurske Stjepana Šuleka. Da je Darko Petrinjak, koji je prije gotovo trideset godina predstavio ovaj Šulekov opus u Shakespeareovom rodnom gradu, dobio dostojnog nasljednika u svom učeniku, potvrdilo je oduševljenje brojne, pretežno mlade publike u osorskoj crkvi. Izvanredno uspjeli recital Çeku je začinio dvjema skladbama španjolskih skladatelja Dionisija Aguada i Joaquina Rodriga, kojima je pridružio i dodatak iz pera Augustina Barriosa.