Kada publika uđe u kazališnu dvoranu, suoči se s velikim šankom. To je glavni dio scenografije koji se samo u dijelovima priče otvara kako bi razotkrio sirotinjsku prikolicu. Za velikim šankom gosti gledaju u publiku, dok joj je konobarica okrenuta leđima. Radnja "Svadbe" Rudija Šeliga odvija se u običnoj radničkoj gostionici. U njoj se skupljaju izgubljeni ljudi. Vrijeme prolazi. U prvoj sceni na zidu te gostionice Titova je slika, na samom kraju obavijest o zabranjenom pušenju. No ljudi, njihov mentalitet i nevjerojatna zloća uvijek su isti.
Redatelj Jernej Lorenci sjajno gradi napetost priče. Ljudi iz birtije suprotstavljeni su ljubavnom paru. Lenka i Jurij dvoje su "oštećenih" ljudi. Oni su psihički i tjelesni drugačiji i kao takvi rođeni da budu žrtve. Sve što oni žele jest svadba, jer misle da bi kao oženjeni ljudi bili slični svima ostalima. Načini na koje se oni "normalni" obračunavaju s njima doista su zastrašujući, napetost je gradirana i raste, scene svadbe se ponavljaju, svaka nova okrutnija od prethodne, vodeći u nasilan kraj.
U središte ove predstave, koju smo gledali na Gavellinim večerima, na koje se plasirala kao pobjednica 49. Borštnikova srečanja 2014., redatelj je postavio nadmoćne glumačke izvedbe članova Drame Slovenskog narodnog gledališča iz Ljubljane. Na sceni su Maja Sever, Tina Vrbnjak, Barbara Cerar, Matjaž Tribušon, Aljaž Jovanović, Gregor Baković, Vojko Zidar i Maja Končar, tvoreći čvrsti krug oko dvoje glavnih junaka. Lenka je Nina Ivanišin, a Jurij Janez Škof. Oni svoju bespomoćnost i izoliranost te upućenost jednog na drugo grade preciznom glumačkom tehnikom, ali nevjerojatno suspregnutih emocija. Na svojim plećima nose lavovski dio uspjeha ove predstave, što je prepoznala i nagradila i zagrebačka kazališna publika.
>> Zašto i kako uopće treba razgovarati o kazalištu i pomaže li to njemu?