Kada je William Shakespeare tamo krajem 16. i početkom 17. stoljeća pisao svoja poznata djela poput "Romea i Julije", "Kralja Leara" ili "Hamleta", sigurno nije slutio koliko će ostaviti utjecaja na pop-kulturu pet stoljeća kasnije. Jeste li čitali "Kralja Leara"? Podsjetimo samo da ta briljantna studija o ljudskim odnosima donosi priču koja počinje Learovom odlukom o povlačenju s prijestolja koje namjerava ostaviti svojim kćerima, Goneril, Regan i Cordeliji. Dvije najstarije kćeri već su udane, dok Cordeliju prose kralj Francuske i vojvoda od Burgundije. Senilni kralj predlaže natjecanje; svaka će kćer dobiti onoliko zemlje koliko ocu iskaže ljubavi. Cordelia odbija slijediti primjer sestara i laskati ocu, nakon čega biva izbačena s dvora, a sva zemlje dodjeljuje se Goneril i Regan. Nedugo nakon što je napustio prijestolje, Lear otkriva da su se osjećaji Goneril i Regan prema njemu naglo ohladili. "Kralj Lear" je tragedija, a od Shakespearea smo naučili puno, baš kao što smo puno naučili i od HBO-ove serije "Nasljeđe" koja je prošlog vikenda završila nakon četiri sezone. Ako je još niste pogledali do kraja, onda vas odmah upozoravamo da će u ovom pregledu biti i spoilera jer teško je proniknuti u dubinu ove serije a da se ne otkriju neki važni detalji radnje. Autor serije je Britanac Jesse Armstrong, a u tim scenarista doslovno je doveo polovicu Britanaca i polovicu Amerikanaca. Ništa čudno jer mu je trebao i britanski kraljevski pristup, ali i kapitalistički američki.
"Nasljeđe" je puno referenci na "Kralja Leara". Dovoljno je samo reći da se glavni lik zove Logan Roy te je tako odmah u prezimenu dobio kraljevsku titulu. Glumi ga Brian Cox, škotski glumac koji je u Kraljevskom nacionalnom teatru glumio Richarda III. i kralja Leara, o čemu je napisao i knjigu "The Lear Diaries".
Kad je "Nasljeđe" počelo pilotom sa zbunjenim Loganom Royem koji je zaboravio gdje se nalazi i mokrio u kutu svoje spavaće sobe, Armstrong je time namjeravao nagovijestiti Loganovu smrt i pozabaviti se njegovim nasljeđivanjem. Serija je uvijek bila o tome tko će preuzeti njegovo carstvo. Ovo je bio "Kralj Lear" od samog početka, ali Cox se pokazao toliko veličanstvenim i monstruoznim u svojoj izvedbi da je Armstrong shvatio da bi bilo glupo ubiti ga tako brzo u prvoj sezoni, pogotovo kada je stalno traženi Cox bio voljan ostati na snimanju sve dok mu se sviđa scenarij. Kralj Lear uvijek je bio brutalni, narcisoidni despot koji je svoju djecu izigravao jednu protiv druge u svoju korist, a to je upravo i Logan Roy. Glavne teme Shakespeareovih drama o kraljevima uvijek su tematizirale dva pitanja: tko postaje kralj i tko bi bio dobar kralj? Gledajući Royeve od početka, znali smo da nitko od njih nije dovoljno dobar jer su svi pokvareni, častohlepni, jednom riječju odvratni. No ne možete ih prestati gledati. Znao je to i sam Logan Roy koji svojoj djeci u jednom od najimpresivnijih govora kaže: "Vi ste takvi j... glupani. Niste ozbiljne figure. Volim vas, ali vi niste ozbiljni ljudi."
Logan je izvršni direktor Waystar RoyCo, vrlo uspješnog medijskog konglomerata. Svaka sličnost s Rupertom Murdochom više je nego očigledna. Dok utjecajna korporacija zauzima sve, od televizijskih kanala do zabavnih parkova, osjeća se i tjeskoba zbog Loganova zdravlja i budućeg uspjeha Waystara. Nakon straha za zdravlje i otkrića neuspjeha iza kulisa, Loganova djeca pokušavaju pomoći u rješavanju raznih problema, a istovremeno zadovoljavaju svoje ambicije.
Sama djeca doista su zadivljujuća, ali ne iz pozitivnih razloga. Kendall (Jeremy Strong) djeluje ambiciozno, nastoji zadržati svoj status nasljednika, a ipak gledatelji svjedoče i njegovu iskustvu sa zlouporabom droga, što je najvjerojatnije simptom pritiska s kojim se uvijek morao boriti. Shiv (Sarah Snook) karijeristica je koja itekako razumije politiku i ekonomiju, no u njezinu braku Tomom Wambsganom (Matthew Macfadyen) nedostaje komunikacije. Romana (Kieran Culkin) njegovo grubo ponašanje čini odvratnim, na prvi pogled doima se jednostavno smetnjom, no on time prikriva unutarnju želju za stabilnošću u obitelji. Connor (Alan Ruck), Loganov sin iz prvog braka, u najmanju je ruku idealist. On nastoji zadovoljiti svoje ambicije koliko god se besmislenim činile njegovoj obitelji ili njegovoj zaručnici Willi (Justine Lupe). Postoje dvije vrste priča. Jedna koja se fokusira na nekoliko odabranih protagonista i druga koji obuhvaća glumački ansambl. "Nasljeđe" ne samo da čini potonje nego i prednjači u tome. Isticanje podcijenjenih glavnih likova uz ponavljajuće sporedne uloge samo čini seriju još složenijom i realističnijom. S ključnim igračima koji ulaze i izlaze, vrebaju u sjeni ili su skriveni naočigled, to stvara uvjerljiv sukob interesa u obiteljskom carstvu.
Očigledni primjeri su Tom i Greg, koje tumače Matthew Macfadyen i Nicholas Braun. Iako publici obično donosi komični element, njihovo upitno prijateljstvo pruža prijeko potreban uvid u Tomove probleme sa samopoštovanjem, kao i Gregovu nestašnost koja se skriva ispod šarmantne osobnosti. Njihov osebujni odnos jedan je od najistaknutijih u seriji, a do četvrte sezone njihove uloge postaju sve bitnije i bitnije. Pritom je Macfadyenov Tom iskočio kao jedan od najosebujnijih, ali i najodvratnijih likova u televizijskoj povijesti. Ne čudi što je ovaj glumac lani dobio Emmy za najboljeg sporednog glumca. Nevjerojatno je koliko je Tom u borbi za svoju poziciju nisko padao, ali i poput pravog poltrona lizao dupe onima iznad sebe. U Waystar je došao samo zahvaljujući činjenici da je bio Shivin zaručnik, kasnije i suprug. Bez problema je izdao trudnu suprugu, uvlačio se njezinu ocu, a vrhunac je bio na kraju, kada mu je švedski tehnološki mogul Lukas Matsson (još jedan briljantni glumac Alexander Skarsgård), doslovno kazao kako bi on, kada kupi Waystar, za direktora radije uzeo njega nego njegovu trudnu suprugu jer "misli da je želi poj..., a nije ni ona ravnodušna", na što Tom sa sjajem u očima i slinom na ustima kaže: "A gle, muškarci smo."
S likovima koji imaju naizgled averziju izreći ono što doista misle, gledatelji su natjerani naučiti osebujni leksik neumoljive ironije "Nasljeđa".
Serija nedvojbeno ima poseban svjetonazor, ali "Nasljeđe" je rijedak primjer serije koja istinito gleda na likove bez ikakvog osuđivanja. Kao što Tom Wambsgans kaže svom nesretnom pomoćniku, rođaku Gregu: "Ovo nije j... svijet Charlesa Dickensa. Ne govori okolo o principima." U nedostatku moralnog središta, scenaristi su se mogli opustiti izmišljajući sočne dijaloge i izopačene psihološke uvide u likove, koji čine seriju tako zabavnom za gledanje. Zbog toga nas ne trebaju čuditi brojne nagrade koje su glumci dobili prijašnjih godina. Brian Cox i Jeremy Strong naosvajali su se Emmyja, no zaslužili su ih i ostali. Kieran Culkin više nije Macaulayev brat, nego glumčina koji je fantastičan kao cinični ali i ranjivi Roman. Jasno je da mu je nedostajalo roditeljske ljubavi pa je stoga razvio Edipov kompleks i poput nesigurnih likova s Tindera zaredao sa slikama svog penisa izvršnoj direktorici kompanije svog oca, koja bi mu mogla biti majka. Kada mu Shiv kaže da je trudna, on odmah šeretski ispali: "Je li moje?" te dodaje kako joj je valjda jasno, ako je vidi kako doji dijete, da će morati masturbirati. Uvrnuti humor, ali i pop-kulturne reference redaju se jedne za drugima. No scenarij i gluma samo su neki od elemenata zbog kojih je ova serija remek-djelo, i uz "Breaking Bad" po meni najbolja dramska serija zadnjih 15 godina. Kamera je voajeristička, u gotovo svakoj sceni unosi se u lice protagonistima. No ono što smo vidjeli u trećoj epizodi četvrte sezone ušlo je u televizijsku povijest. Ništa čudno što ta epizoda na IMDB-u ima gotovu savršenu ocjenu – 9.9. Radi se o epizodi Connorova vjenčanja u kojoj iznenada umre Logan, a koja ima nevjerojatnu scenu u trajanju od 30 minuta! Inače, "Nasljeđe" se snimalo filmskim kamerama pa je maksimalno trajanje scene moglo biti 10 minuta jer nakon toga se morao promijeniti film. Za ovu scenu spremne su bile tri kamere na setu pa kad je jedna završila sa snimanjem, nastavljala je druga. Još zanimljvije je da snimatelji nisu imali striktne upute, nego su morali hvatati glumce u poluimprovizaciji nakon vijesti o smrti oca.
Ritam montaže i, kako je to rekao redatelj Mark Mylod, "sadizam" kamere pojačava tu stvarnost, odbijajući dopustiti Royevima da mole ili se probijaju kroz jedinu silu koju čak ni Logan nije mogao pobijediti: vrijeme. Mylod i snimatelj Patrick Capone razbijaju bespomoćnost ovog trenutka i nelogičnu težinu tuge isporučujući možda najpotpuniju verziju vizualnog i dramatičnog pristupa koji je "Succession" učinio tako izvanrednim.
Jasno nam je od početka bilo da ova serija ne može završiti hepiendom, nego gorkim okusom u ustima. Vjerujem da ste se više puta uhvatili kako psujete odvratne protagoniste "Nasljeđa" i njihove odabire. Sve je sumirano na kraju u zadnjoj epizodi, kada Shiv kaže Kendallu: "Volim te, zbilja te volim, ali ne mogu te podnijeti!" Shiv tada bratu zabije nož u leđa, namjerno glasa protiv njega i predaje kompaniju u ruke svog poltronskog uhljeba od supruga. Kendall pak postaje Macbeth i u posljednjoj sceni shvaća da je izgubio vlast. Doduše, ostaje mu novac pa možda zbog toga nije poludio kao Macbeth.
No čistku desetku serija je zaslužila i zbog glazbe koju potpisuje Nicholas Britell, čovjek koji je radio i glazbu za film "Don't Look Up". Naslovna tema "Nasljeđa" po meni je najbolja glazbena tema neke serije 21. stoljeća, a premda na trenutke zvuči kao neki uradak iz vremena renesanse, riječ je o modernom djelu u kojem je Britell vješto ukomponirao hip-hop ritmove.
Jedan je korisnik Twittera napisao: "Naslovna tema 'Nasljeđa' počinje svirati dok oduševljeno pozdravljam osobu koja me godinama pokušava suptilno uvrijediti." I to je i najbolja ocjena ove serije. Uvrijeđeni ste jer postoje takvi ljudi kao Royevi, a svejedno ih ne možete prestati gledati! Ako ste slučajno počeli gledati "Nasljeđe" i odustali, nemate pojma što ste propustili. Što reći nego ono što smo često ponavljali u recenzijama aktualnih serija: blagoslovljeni smo da živimo u zlatnom dobu televizije.