Londonski Kraljevski balet ovih će dana predstaviti premijeru baleta koji je nastao na temelju romana "Kao voda za čokoladu", koji je prije trideset godina napisala poznata meksička književnica Laura Esquivel. Priča je to o djevojci Titi koja je nesretno zaljubljena u supruga svoje sestre, dok je sama osuđena na samotnjački život jer strogi obiteljski zakoni nalažu da se ona ne smije udati, već se mora brinuti o obudovjeloj majci. Istovremeno je Balet HNK Zagreb svoju novu premijeru najavio za 25. lipnja, bit će to "Madame Bovary" po romanu Gustava Flauberta iz 1857. godine, koju režira i koreografira Valentina Turcu.
Zagrebački balet tako paralelnim koracima slijedi svjetske trendove u kojima među najveće i najizvođenije baletne uspješnice ulaze upravo adaptacije remek-djela svjetske književnosti. Na sreću, Balet HNK Zagreb upravo s takvim baletnim "prijevodima" ima veliko iskustvo. Ono seže u daleku 1976. godinu kada je Sonja Kastl koreografirala "Tri kavalira frajle Melanije" prema romanu Miroslava Krleže, na glazbu Borisa Papandopula. Bio je to onodobni hit, u kojem su glavne uloge plesali Vesna Butorac Blaće i Štefan Furijan. Na sreću, i aktualna baletna publika u Zagrebu je imala prilike vidjeti vrhunske predstave po književnim predlošcima, počevši od "Ane Karenjine" koju je po Tolstojevu romanu (i u adaptaciji Valentine Turcu) 2014. koreografirao Leo Mujić. Bio je to balet koji je na svojedobnom gostovanju oduševio i najzahtjevniju baletnu publiku, onu u Sankt Peterburgu, koja ga je ispratila stajaćim ovacijama. Slijedili su baleti "Opasne veze" (na slici), ali i još jedno moćno Mujićevo djelo, "Ponos i predrasude", koje je radio nakon što je u baletni medij s nevjerojatnom (emocionalnom) preciznošću preveo Krležinu dramu "Gospoda Glembajevi". Priče koje publika dobro poznaje iz literature sada su vruća baletna roba, a koreograf Leo Mujić tvrdi da se tome ne treba čuditi jer balet "pleše i sve ono što junaci tih djela osjećaju i misle", ono što drame tek djelomično mogu predočiti.