U nedjelju je MM centar Studentskog centra u Zagrebu ugostio “Synesthetic project”, multimedijski autorski projekt flautistice Nike Bauman. “Synesthetic” je samo posljednje u nizu njenih ostvarenja, a s njim je započela nešto o čemu već dugo sanja – uspostavljanje komunikacije između različitih umjetnosti i otvaranje dijaloga klasičnog i suvremenog.
Bauman je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji diplomirala flautu, a zatim odlazi u Beč, na Sveučilište za glazbu i scensku umjetnost. Taj je studij završila prije dva tjedna. S kolegom s fakulteta, gitaristom Markom Ferlanom 2014. godine osnovala je duo, a sviraju repertoar neobičnih i rijetko izvođenih kompozicija za flautu i gitaru. Članica je ansambla “On” u kojem hrvatskim i slovenski glazbenici slobodnom improvizacijom kroz konceptualni storytelling eksperimentiraju s raznim žanrovima poput klasike, jazza, rocka, tradicionalne i elektroničke muzike. Već tri godine svira u ansamblu “Illyrica”, klasičnom ansamblu koji izvodi kompozicije mladih skladatelja napisane baš za “Illyricu” i njihovu neobičnu kombinaciju instrumenata – violončelo, gitaru, violu i flautu.
Sinestezija osjeta
Niku Bauman oduvijek je privlačila ideja sinteze umjetnosti. Voljela je operu i plesne predstave, trenutke u kojima se u teatru isprepliću glazba, gluma, ples i priča. Zagrebačkoj se publici prvi put predstavila s tom idejom na festivalu “Živa voda” održanom u Vintage Industrial baru. Kroz taj se festival provlačila izražena etnotematika, a kako je nastupala s “Illyricom”, htjeli su kroz performans uklopiti klasičnu glazbu u tu temu. Kombinacijom glazbe, plesa i čitanja poezije prikazali su transformaciju zime u proljeće, kroz poklade, žrtvovanje fašnika, i narodne običaje.
– Publika u Vintageu nije bila tipična publika koja ide na koncerte klasične glazbe. Pokušali smo im to približiti na neki drugačiji način i mislim da smo uspjeli – zadovoljno tvrdi Nika Bauman.
“Synesthetic project” je jedna, malo kompleksnija, inkarnacija njene ideje o ispreplitanju različitih medija. U njemu je sudjelovalo osam mladih umjetnika, četvero glazbenika, dvoje plesača i dvojica vizualnih umjetnika zaduženih za VJ-ing. Glazbenici su izveli pet kompozicija, četiri suvremene i jednu baroknu, na koje su plesači Rino Indiono i Antonija Dobrić odgovarali pokretom, a Peter Ferlan i Dorijan Šišak videoprojekcijama i slikom.
Cjelovit performans
Formu koncerta, kaže Bauman, dramaturški su povezali kako bi postala cjelovit performans – u “Synesthetic projectu” glazba, ples i slika ravnopravni su elementi. Time su prenijeli poruku o toleranciji, razumijevanju i prihvaćanju različitosti, odnosima uzajamnog davanja i primanja te kroz umjetnost stvorili metaforu društva kakvo trebamo graditi.
– Komunikacija i otvorenost veoma su nam bitni u ovom vremenu globalizacije, ali istovremeno svjedočimo i porastu straha od nepoznatog i nerazumijevanja. Na ovaj način pokušali smo kroz umjetnost potaknuti razumijevanje jedni drugih, otvaranje uma i duše prema nepoznatom –
zaključila je Nika Bauman.