S novinskih naslovnica u kolovozu 2017. godine vrištali su naslovi poput "GDJE JE KREŠO KOVAČIČEK? Riječki umjetnik i boem nestao prije 20-ak dana, potraga ne daje rezultata", "POD NEOBIČNIM OKOLNOSTIMA NESTAO RIJEČKI UMJETNIK Već 20 dana nema mu traga, prije nestanka prijateljima je otkrio da se boji za život". Neki su se pitali je li Krešo Kovačiček stradao u okršaju s neprijateljski raspoloženim skvoterima, dok su se drugi nadali da je riječ o samo još jednom performansu tog poznatog umjetnika s alternativne riječke scene. Njegovi su prijatelji Marina Musulin i Zoran Krema pak odlučili zabilježiti proces potrage za njim, čiji je rezultat film "Krešo", koji je svoju festivalsku premijeru imao na Liburnia Film Festivalu.
Krešo Kovačiček, boem, performer, glazbenik, likovnjak i osebujan umjetnik, bio je jedan od najvažnijih aktera riječke underground umjetničke scene od 1980-ih naovamo. U trenutku kada je nestao, Marina Musulin o njemu je snimala art film u formi fotografija koji je pratio Krešino doslovno, ali i metaforičko putovanje do rijeke Rječine, a Zoran Krema bio je svojevrsni kroničar riječke alternativne scene i njezinih protagonista, među njima i Kreše.
– Krešo Kovačiček vrlo je misteriozan, samozatajan i nevjerojatno elokventan. Zapravo me najviše zanimalo zašto je jedna takva osoba, dakle veliki kreativni i intelektualni potencijal, na margini društva te skuplja boce kako bi preživio – kazala nam je Marina Musulin.
– Krešo je, jednostavno, bio magnet za ljude – dodao je Krema.
– S obzirom na to da je Krema bilježio isječke Krešina života, a ja sam također radila film o Kreši, u jednome smo trenutku nakon njegova nestanka sjeli u montažu i počeli gledati sve materijale koje smo imali u arhivi naše Udruge Okodoko. Shvatili smo da imamo nevjerojatan materijal koji nam može pomoći u gradnji priče i Krešina portreta, ali na kraju krajeva i pomoći u otkrivanju razloga njegova nestanka, pa možda i dati odgovor na pitanje gdje je Krešo – objasnila je Musulin.
Sam Krešin nestanak šokirao je redatelje filma, a pogotovo ako tome dodamo činjenicu da je Krešo prije nestanka govorio kako strahuje za svoj život.
– Kao Krešin prijatelj, pokušao sam se boriti s onime što sam znao pa smo pokušali osvijestiti javnost na način da snimamo našu potragu za njim – u prvome je planu bila potraga, a usput smo sve to snimali. Bila je to baš detektivska priča sa svakakvim temama koje su izlazile, jer je to jednostavno bila podloga za žutilo – rekao nam je Krema.
Tragajući za njim, autori su saznali da je njihov prijatelj na svu sreću živ te da je za to vrijeme boravio u Češkoj, Nizozemskoj i Francuskoj, gdje su ga na kraju i pronašli. Nakon četiri godine izbivanja, Krešo se vratio u svoju Rijeku, a kada je film o njemu premijeru doživio pred kraj prošle godine u riječkom Art-kinu, došao je na svaku projekciju.
– Krešo je opet u Rijeci živ i zdrav te ima dokumentarac o sebi za koji smatram da je jako bitan kako bi se jednog dana, a i danas, vidjelo tko je to sve djelovao u Rijeci. Ljudi poput Kreše jesu ljudi s margine, a prolaznici koji se šeću Rijekom uopće ne znaju s kim razgovaraju ili koga vide kako skuplja boce. Imali smo tu sreću što nam je dao apsolutnu slobodu kad je u pitanju film, vjerovao nam je i to nam je jako pomoglo. Bio je jako sretan s filmom, mislim da se osjećao kao da je imao, da tako kažem, male smrti – gledaš film o sebi pa ni sam nisi siguran jesi li ili nisi živ – zaključuje Zoran Krema.