Maleni dječaci u parku. Igraju se mame i tate. Tata je onaj koji ima većeg pišu. Igraju se i odvjetnika na sudu. Ante Nobilo je onaj koji drugome bez puno muke odvali šamarčinu. A kada u gledalištu Kerempuha na svečanoj premijeri za koju je gotovo do Ilice prostrt crveni tepih sjedi taj isti Ante Nobilo, onda je to urnebesno smiješna situacija, i to ne samo na prvu loptu.
Ili TV sučeljavanje u izboru za predsjednika. Jest da ga vodi Hloverka Novak Srzić, ali riječ je ipak o izboru za predsjednika 7.b. I dok se jedan zagrebački dječak, kada se mora predstaviti svojim potencijalnim biračima, pohvali činjenicom da njegov tata ima pretplatu za HNK, onaj hercegovački na to mu odgovori da je njegov tata snimio film sa Severinom...
Lazićeva asistencija
A to su tek dvije od najuspjelijih fora koje frcaju predstavom Spektakluk, novim autorskim projektom Tarika Filipovića i Renea Bitorajca s kojima je ovaj put na pisanju teksta radio i Zoran Lazić. Rene Bitorajac je u jednom razgovoru objasnio da je predstavi ime, slučajnom primjedbom, nadjenuo Enes Bešlagić, a da su ga oni prigrlili jer se nadovezuje na mnoge riječi koje nas danas sve muče, poput recimo lopovluka. No, Spektakluk se zapravo bavi rubnim problemima našeg društva i vremena u kojem živimo: reality showovima, paparazzima, stilistima, Dalmatincima kojima je pun nos turista i njihovih nemogućih zahtjeva poput, recimo, ručka u restoranu ili ručnika u unajmljenom apartmanu, djevojčica koje žele frajera od četrdeset koji izgleda kao da ima pedeset...
Naravno, riječ je o mnogo puta prežvakanim klišejima, ali u ovom kontekstu oni su dovoljno zabavni da drže ritam predstave od sat i pol. Ono što ruši taj ritam su videodijelovi (autor Tomislav Rukavina). U njima se pojavljuju mnogi glumci, ali i poznata lica iz javnog života te su oni s jedne strane demonstracija činjenice koliko ljudi cijene to što Tarik i Rene rade, a s druge im strane daju vrijeme u kojem mijenjaju kostime. No, baš na njima vidi se najveća mana tog projekta u kojem su dvojica glavnih aktera sami sebi sve.
Nedostaju suradnici
Za sljedeći, treći projekt dobro bi im došao redatelj koji bi sigurno inzistirao na kraćenju nekih situacija ili na boljoj scenskoj interakciji jer kada si sam svoj autor, redatelj, koreograf..., pomalo izgubiš uvid nad cjelinom koja uz nekoliko malih zahvata može biti još bolja.
No, u konačnici Tarik i Rene imaju (produkcijski) bolju i zabavniju predstavu od Magic Act Showa za koji će se zasigurno tražiti karta više u Kerempuhu. A Kerempuh ima baš ono što nam je danas možda i najpotrebnije – sat i pol smijeha nad onim što svi tako dobro poznajemo i čemu se, unatoč svemu, možemo smijati.
Hrvatska riječ je lopovština, a ono -luk je iz turskog, pa je i riječ spektakluk krivo tvorena. Nije ni čudo kad joj je autor Bešlagić. Zašto se forsiraju riječi koje ne peripadaju našem književnom jeziku?