Zanimljivu, na trenutke izrazito erotičnu, drukčiju, s odmakom od klasičnog plesnog izričaja, suvremenu, fleksibilnu – ukratko vrlo uspješnu baletnu predstavu "Tramvaj zvan čežnja" ostvarili su koreograf Dinko Bogdanić i izvrsni plesači HNK Split. Uobičajeno i čudno zahtjevna splitska premijerna publika nagradila ih je gotovo desetominutnim pljeskom.
Bila je to posljednja premijera splitskog HNK u ovoj sezoni, balet napravljen prema motivima Tennesseeja Williamsa, za koji je libreto napisala Sanja Ivić, glazbu Mladen Tarbuk, a režiju i koreografiju potpisuje Dinko Bogdanić. Balet je praizveden prije deset godina u Zagrebu, a za splitsko izdanje Bogdanić ga je ponešto izmijenio i nadopunio pa je na pozornici ovaj put više plesača, njih gotovo trideset. Čak i oni koje "Tramvaj zvan čežnja" nije previše "taknuo", dugo će pamtiti iznimno dojmljivo izvedenu tešku scenu silovanja Blanche, glavne junakinje. Vrlo upečatljiva, pokretima je odlično dočarana i druga scena u kojoj Blanche zatiče supruga u krevetu s jednim starijim gospodinom nakon čega se ubija.
– Ne sumnjam da je scena silovanja daleko najsnažnija i zaista mi je drago što sam je vjerno dočarao – izjavio je nakon premijere Mircea Munteanu koji je plesao Stanleyja. Najbolje je odigrana uloga Blanche koja je u središtu čitave predstave i kroz čije se oči sve promatra. Na premijeri ju je donijela Elena Nikolaeva. Osim plesnog, pokazala je i zavidno glumačko umijeće.
– Umorna sam, ali i sretna jer nam je snažan pljesak publike vratio svu energiju. Ovo je uloga kakvu sanja svaka balerina i u kojoj možeš otplesati sve, ljubav, bol, sreću, nesreću, fantaziju... Sretna sam da sam je dobila – izjavila je Nikolaeva.