KINOPREMIJERA

Trči, Šapo, trči

Foto: import
Trči, Šapo, trči
21.12.2006.
u 11:29
Apocalypto, akc. drama, 139 min., SAD, 2006.; Disney/Blitz; R: Mel Gibson; G: Rudy Youngblood, Raoul Trujillo, Rodolfo Palacios, Morris Birdyellowhead
Pogledaj originalni članak

Dvije godine nakon senzacionalnog komercijalnog uspjeha “Pasije”, usred Hollywooda napravljenog avangardnog art filma u kojem se govorilo izumrlim jezikom, Mel Gibson u kina je plasirao djelo sličnog kalibra beskompromisnosti.

I ovaj nudi više od dva sata iznimno sugestivnog, sadističkog (za redatelja), odnosno mazohističkog (za publiku) materijala u kojem neprestano netko nekoga proganja, tuče, muči ili pokušava ubiti. Po muklo uznemirujućem djelovanju na gledatelja moglo bi ga se svrstati u žanr strave, jer u cjelini prestravljuje i zastrašuje više nego svi u posljednje dvije-tri godine snimljeni filmovi strave zajedno, intenzitetom tihe jeze kakav ne pamtimo od “Nepovratnog” (2002.) Gaspara Noea.

Pripovjedački prilično jednostavan, no iznimno slikovit u dočaravanju načina života u ono vrijeme na onome mjestu (početak 16. st., Srednja Amerika), “kako na selu, tako i u gradu”, slojevit, s obiljem uvjerljivih pojedinosti koje su se, eto, za potrebe filma, dogodile baš jednom čovjeku (gologuzom lovcu iz prašume, Jaguarovoj Šapi) u nekoliko dana i s dobro odmjerenim, upečatljivim neizrečenostima koje dopuštaju raznorazna shvaćanja i tumačenja.

Jedno od njih moglo bi biti da Gibson život na zemlji vidi i predstavlja kao okrutnu i mukotrpnu pojavu punu patnje u kojoj uvijek netko nekoga bezosjećajno iskorištava i tlači, koja se odigrava kao neodrediv spoj slučaja, sudbine, vjere i praznovjerja, a u kojoj tek povremeno pokoju minutu sreće mogu doživjeti samo oni u kojima su se najspretnije sastali dobrota, vjera, ustrajnost, instinkt, razboritost i opća psihofizička sprema.

Što god mislio i čemu god težio, Gibson je uvjerljiv redatelj, a “Apocalypto” ostavlja snažan, dubok dojam i to ne pričom ili “lijepim kadrovima”, nego jednostavnom, ali intenzivnom poetikom koja bi se možda mogla usporediti s onom u remek-djelima Zhanga Yimoua, “Heroju” i “Kući letećih bodeža”, s tom razlikom da su rečeni težili prenijeti osjećaj sklada i ljepote, dok Gibson želi i uspijeva prenijeti nešto puno neugodnije. (J. H.)

Pogledajte na vecernji.hr