Baš kao što sam i očekivao, gospodina Steinbergera vrlo smo lako prepoznali među putnicima koji su u utorak prijepodne doletjeli u Zagreb iz Beča. Nije to dugi let, ali potpredsjednik Bečkih filharmoničara izgledao je kao da je upravo izašao iz taksija u koji je sjeo iza ugla. Uostalom, u Zagreb je i stigao samo na nekoliko sati, bez prtljage, praznih ruku, uspravnog držanja i laka koraka. I u mnogoj većoj gužvi na nekom mnogo većem aerodromu od zagrebačkog ne bi bio problem uočiti bečkog filharmoničara. Oni su ipak svjetska umjetnička elita, pravi aristokrati u najboljem smislu te riječi, a istodobno i najveći demokrati.
Violinist kao i Puljić
Steinberger je violinist, baš kao i njegov domaćin Miljenko Puljić, ravnatelj Zagrebačke filharmonije. Ali, uz jednu bitnu razliku. Dok se kod nas glazbenici koji postanu direktori potpuno, a često i zauvijek, sele u kancelariju, treći čovjek Bečke filharmonije i dalje svira u orkestru, baš kao i prva dvojica: predsjednik orkestra violinist Clemens Hellsberg, čiji je Steinberger prekjučer u Zagrebu bio izaslanik te flautist Dieter Flury, poslovni direktor s kojim su prethodno dogovoreni svi detalji i uvjeti nastupa Bečke filharmonije u Zagrebu 27. rujna 2013. godine.
– Mi smo najdemokratskiji orkestar na svijetu. Muzičari odlučuju o svim važnim pitanjima, generalne skupštine održavamo gotovo svakog mjeseca, a svaki član ima pravo obratiti se predsjedniku i staviti na dnevni red bilo koju temu za koju smatra da je važna za orkestar. Rezultat takvog sistema potpuna je identifikacija svakog glazbenika s institucijom i njenim ciljevima, među kojima je na prvom mjestu najviša umjetnička razina. Zbog toga svi imamo i podjednak osjećaj odgovornost, a mi koji smo trenutačno postavljeni na upravljačke položaje nismo izdvojeni i svaka se odluka koju donesemo odnosi i na nas.
Tim nam je riječima g. Steinberger objasnio funkcioniranje orkestra koji na taj način u ovim vremenima poljuljane vjere u demokraciju svjedoči kako takav sustav odlučivanja može biti uspješan i usklađen s tradicijom, identitetom i njegovanjem vrhunskim kriterijima.
Koncert za pretplatnike
Na press-konferenciji kojom je najavljeno gostovanje Bečke filharmonije 27. rujna 2013. u Lisinskom, zagrebački filharmonijski ravnatelj Miljenko Puljić podsjetio je na povijesne i današnje personalne veze između hrvatske glazbene sredine i Bečke filharmonije, u prvom redu preko hrvatskih dirigenata koji su stajali za njenim dirigentskim pultom, od Lovre Matačića i Berislava Klobučara do Vjekoslava Šuteja u Bečkoj državnoj operi. Danas, pak, među stalnim članovima Bečke filharmonije sjedi i jedan bivši član Zagrebačke filharmonije: sjajni hornist Jan Janković.
Za poludnevni dolazak u Zagreb gospodin Steinberger oboružao se i podacima iz arhiva i podsjetio nas na prethodne nastupe Bečke filharmonije u Zagrebu. Prva dva su bila u travnju 1929. pod ravnanjem Franza Schalka, a treći 2006. pod ravnanjem Petera Schneidera, povezan s gostovanjem Bečke državne opere.
Ovaj put dolaze pod vodstvom maestra Lorina Maazela, s kojim surađuju već pola stoljeća i pod čijim su vodstvom održali već više od 400 koncerata, uključujući i jedanaest Novogodišnjih.
– Jako se radujemo ovom koncertu u Zagrebu, koji je i za nas vrlo poseban događaj kao otvaranje prve sezone Zagrebačke filharmonije nakon ulaska Hrvatske u EU. U glazbi uvijek nastojimo ostvariti riječi koje je Beethoven napisao na partituri svoje Misse solemnis: \"Od srca srcu\" – rekao je gospodin filharmoničar Steinberger. Gost iz Beča s radošću se prisjetio i svog sudjelovanja na zagrebačkom natjecanju Vaclav Huml 1981. godine, a osobito ga je razveselio i podatak da je skorašnji koncert Bečke filharmonije u prvom redu namijenjen pretplatnicima Zagrebačke filharmonije. I onima koji će to postati.