Još tamo u svibnju činilo se da imamo kazališni događaj 2024. godine, jer Hrvatska je konačno dobila novo kazalište, ono u Bjelovaru, u obnovljenoj i predivno uređenoj zgradi bivše sinagoge, na čije se svečano otvorenje sjatio cijeli kazališni Zagreb. I zaista je to nadasve važno, jer jedan je grad sve svoje snage upregnuo kako bi njegovi građani imali kazalište. I to je kazalište otvoreno odličnom predstavom, o kojoj će još biti riječi. No, kako to obično biva, odmah nakon ljetne kazališne stanke počeli su i problemi. Novo kazalište, ime mu je Kazališna kuća Bjelovar i djeluje u sklopu Kulturnog multimedijskog centra Bjelovar, do danas nema čovjeka koji ga vodi, nema ni program, a to znači da je sve stalo na predstavi otvorenja, pokojem gostovanju i činjenici da se u zgradi gledaju filmovi. I to je kultura, naravno, i važan novi prostor Bjelovara, ali nije novo kazalište kojim se može podičiti Hrvatska.
I kako to obično biva u nas, kazališnu su priču izvukli oni koji su najudaljeniji od mjesta gdje se dijeli novac za kulturu. Novi prostor za igranje predstava u rujnu je predstavio Arterarij, maleno izvaninstitucionalno kazalište iza kojeg stoji glumac, redatelj i osnivač Romano Nikolić. Oni, bez i jednog novčića doprinosa od kulture Grada Zagreba ili Ministarstva kulture Hrvatske, iznajmljuju prostor (mogao bi to biti, recimo, javnobilježnički ured) u malenoj slijepoj ulici koja spaja Vlašku i Petrovu. Svoj su prostor predstavili „Kućicom za pse“, još jednom u nizu svojih hrabrih predstava koje istražuju rak-rane našeg društva, a do kraja godine u tom su istom prostoru uspjeli producirati i prvi međunarodni festival, Festival drugosti, na kojem su okupili umjetnike koji djeluju slično kao oni i bave se sličnim temama, a gosti su im stigli iz Francuske i Srbije. Arterarij tako postaje malo i tvrdoglavo kazalište, ono koje čvrsto vjeruje da umjetnost može biti ona prevaga koja će društvo gurnuti na put u bolje.
1. Ekvinocij
Dubrovačke ljetne igre su u godini u kojoj su obilježili veliki jubilej i 75. godina postojanja producirale predstavu koja je obilježila cijelu godinu. S Vojnovićevim „Ekvinocijem“ pomeli su konkurenciju na Nagradi hrvatskog glumišta; nagrađena je predstava u cjelini, njezin redatelj Krešimir Dolenčić i glavni glumci Zrinka Cvitešić i Goran Višnjić. Mnogo važnije od nagrada jest to što su dokazali da su Igre važan festival 21. stoljeća, kao i to da u našem vremenu imamo kreativnih snaga kao i onda kada su nastajale neke od mitskih predstava ovog festivala, kakav je bio „Ekvinocijo“ Joška Juvančića, koji se igrao na Lokrumu. Ali i to da se u Dubrovniku još mogu naći novi prostori za velika kazališna uzbuđenja.
Dubrovačke ljetne igre
Autor: Ivo Vojnović
Režija: Krešimir Dolenčić
2. Kućica za pse
Nova predstava Arterarija duboko je potresna, ali ne samo zbog svoje teme ratnih silovanja, zločina koji su se dogodili na Balkanu devedesetih. Ovdje nema nikakvih eksplicitnih prizora, ali gledateljima čvor u želucu zaveže spoznaja da negdje oko nas hodaju (i pokušavaju živjeti) ljudi koji se s posljedicama strašnog čina nose desetljećima, kao i to da zajedno s njima stradavaju njihove obitelji, njihova djeca. Kao i nekoliko puta do sada (posebno važna je „Bura“, koja se bavila migrantima), Arterarij se dokazao kao kazalište za velike pothvate. Uz ozbiljan umjetnički rad na velikoj i važnoj temi, ovdje posebne lovorike idu glumcima Aniti Matić Delić, Dušanu Gojiću, Jeleni Graovac Lučev, Nikoli Nediću i Davoru Tarbuku, jer samo oni znaju koliki komadić duše im uzme svaka izvedba.
Arterarij
Autori: Dorotea Šušak, Mario Mažić, Romano Nikolić, u suradnji s izvođačima
Režija: Romano Nikolić
3. Jadnici
Komedija je iznova dokazala zašto je najvažnije hrvatsko kazalište za spektakularne mjuzikle. Nakon uspješne „Ljepotice i zvijeri“ u režiji Lea Mujića, koja se nakon tehnički upropaštene premijere izvodi pred prepunim gledalištem Lisinskog, sada imaju novi veliki hit koji se po načinu dolaženja do ulaznica približio mitskom „Orašaru“. Ovog puta povukli su nadasve pametan potez i „Jadnike“ smjestili na svoju kaptolsku scenu. Bio je to jako veliki rizik, ali svoje su zadatke odlično obavili redatelj Stanislav Moša, koreografkinja Tihana Strmečki, scenograf Petr Hlousek i kostimografkinja Andrea Kučerova, koji su učinili čudo i to velebno djelo uspješno postavili na zapravo malu kazališnu scenu. Time su svoju produkciju podigli na posve novu razinu, a vrhunskom pjevačkom ansamblu pružili šansu da se nadmeće sa slavnom prošlosti ovog kazališta, prošlosti koja je počela „Jaltom, Jaltom“.
Kazalište Komedija
Autori: A. Boublil i C. M. Schönberg
Režija: Stanislav Moša
4. Čaruga
Buljanov „Čaruga“ ima i „alanfordovske“ atribute ličnosti, ali to ovu predstavu ne odvodi u parodiju. Štoviše, redatelj je tim potezom stvorio punokrvnu komediju u kojoj uživa publika, što se potvrdilo i na zagrebačkom gostovanju predstave, ali time je tog slavonskog Robina Hooda uspješno predstavio novim generacijama kazališnih gledatelja. Zajedno s producenticom ove predstave Dubravkom Vrgoč, Buljan je na ovom projektu za autora glazbe angažirao Dragu Mlinarca te okupio moćnu glumačku ekipu iz raznih zagrebačkih kazališta, a sve ih predvode Bojan Navojec u naslovnoj ulozi, Nina Violić kao furiozna gutačica muškaraca i Frano Mašković, koji je održao lekciju o tome kako rođeni Dubrovčanin savladava govor slavonskog seljaka.
Kazališna kuća Bjelovar
Autor: Ivan Kušan
Režija: Ivica Buljan
5. Jezik kopačke
U godini u kojoj njegov Montažstroj slavi 35. rođendan Borut Šparović vratio se temi koja ga je okupirala na njegovim kazališnim počecima – nogometu. Jer i sam Montažstroj osnovan je kao "nogometno kazalište". ZKM je tako dobio predstavu koja će zasigurno u njihove prostore dovesti mladu publiku, dramu koja razotkriva mračnu stranu profesionalnog nogometa i donosi priče iz svlačionice, s treninga, iz provoda uz cajke, o ozljedama, depresiji, priče o roditeljima zaluđenima uspjehom vlastite djece... Ukratko, priču o životu mladih i neukih ljudi svedenih na loptu. Iznova smo vidjeli moćan glumački ansambl ovog kazališta, s naglaskom na Rakana Rushaidata, koji glumi oca glavnog junaka. A tog je junaka utjelovio Bernard Tomić, koji tako 2024. završava sa Zlatnom arenom za najbolju mušku ulogu (glavna uloga u filmu „Proslava“) i moćnom kazališnom ulogom Davida Polovine s emocionalno majstorskim monologom na kraju predstave.
Zagrebačko kazalište mladih
Autori: Ivan Ergić, Filip Grujić
Režija: Borut Šeparović
6. Sjajne stvari
Filip Križan sam je na sceni, stisnut publikom u malenom prostoru Studija Exit. Ipak „Sjajne stvari“ teško je nazvati monodramom. Priča je to o dječaku koji je imao samo sedam godina kada mu se majka prvi put pokušala ubiti. On počinje pisati popis sjajnih stvari, vrijednih življenja. I tu priču Filip Križan glumi uz snažnu suigru ljudi iz publike. To znači da on ni jednu večer ne zna na kakve će reakcije naići, koliko će sudjelovanja i empatije izvući iz ljudi koji su baš tu večer odlučili doći u kazalište. Hrabro, odvažno, precizno i s mnogo, mnogo snalaženja u djeliću sekunde, a da pri tome ni u jednom trenutku nisu narušeni zakoni dobrog kazališta.
Teatar Exit
Autori: Duncan Macmillan i Jonny Doneheo
Režija: Matko Raguž
7. Frutti di mare
Ovo je nježna i nostalgična priča. Jedna četrdesetogodišnja žena sprema se na odmor, ujutro putuje na more i dok slaže kovčege, sjeća se kako je na to isto more putovala kao djevojčica. Predstava se bavi djetinjstvom, odrastanjem i nostalgijom propitujući sve te teme iz vrlo intimne perspektive. Iz toga pred gledateljima izrasta lik osamljene žene koja ni sama ne zna zašto je toliko sama, i to još od djetinjstva, kada je bježala u čaroban i šljokičast svijet televizijskih showova i filmova. Reference na neke od najvažnijih pop-pjesama i hit-filmova iz vremena odrastanja te djevojčice sastavni su, čak i ključni dio tkiva ove predstave, a glumačka izvedba Ivane Krizmanić ona je zbog koje glumica zaslužuje veliko „G“ u svojoj karijeri.
Teatar &TD
Autorski projekt Ivana Krizmanić i Nikolina Rafaj
Režija: Nikolina Rafaj
8. Fafarikul
„Fafarikul“ je nakon (nagrađivane) „Zbilje“ iz 2023. godine dokazao da Drama HNK Zagreb mora ozbiljno računati na svoj drugi izvedbeni prostor, onaj u svojoj tonskoj dvorani pod krovom kazališta u koji možda ne stane mnogo publike, ali koji je idealan za komornije naslove velikog kazališta. Predstava je nastala prema zbirkama priča autorice o životu, djetinjstvu, odrastanju, ratu... Redatelj dekonstruira tijek vremena, a svaka nova "epizoda" priče pojačava dojam naoko idiličnog života jedne djevojčice te njezin odnos s majkom. Poanta je u tome da je od „nevažnih“ sitnica iz života stvoreno kazališno djelo koje osvaja emocijama i glumačkim izvedbama. Na sceni su Daria Lorenci Flatz, Živko Anočić, Vlasta Ramljak i Franjo Kuhar.
HNK Zagreb
Autorica: Đurđica Čilić
Režija: Ivan Planinić
9. Baraka 5B
Dvorište bivše vojne bolnice u Vlaškoj, urušene i derutne zgrade, korov posvuda. Bila je to idealna pozornica za jedinu premijeru ovogodišnjeg Festivala Miroslav Krleža – "Baraku 5B". Tekst novele u dramu je adaptirao Vid Hribar povezujući Krležine riječi o Galiciji s aktualnim ratovima, onima u Ukrajini i Palestini... Moćan Krležin tekst ovdje je na trenutke groteska, na trenutke čisti užas, a iz gustog tkiva ove novele uzet je tek dio sadržaja, događaji u samom "hošpitalu", nesretnoj baraci u kojoj pokušavaju preživjeti ranjenici iz cijele Austro-Ugarske dok im država umire, a mitskih "200 obitelji" zgrće neviđeno bogatstvo. Marina Pejnović ovom se režijom svrstala među mlađe redatelje koji imaju svoje viđenje djela najvećeg hrvatskog pisca 20. stoljeća, a i dokazala da se sa skromnim produkcijskim sredstvima može stvoriti dojmljivo kazalište.
Festival Miroslav Krleža
Autor: Miroslav Krleža
Režija: Marina Pejnović
Ponekad samo toliko strašno sami. Upravo to pokazala nam je glumica Sanja Milardović svojim tekstom „Armagedonci“, koji je u Exitu i sama režirala, a u predstavi i glumi uz Juditu Franković Brdar i Ivana Simona. Tekst vrlo suptilno otkriva mnoge neuralgične točke modernog života te ih provlači kroz emocije koje su u ljudima prisutne otkako hodaju Zemljom, a režija inzistira na humorističkim elementima i time vrlo uspješno zadržava pozornost publike na ovoj priči, koja je i priča o čovjeku i priča o kazalištu.
Od troje glumaca na sceni posebno se ističe Judita Franković Brdar u liku zahtjevne i (ne pomalo) lude glumice, ali predstavu treba gledati i zbog jedinstvenog načina na koji glumci podržavaju jedno drugo, jer njihova je suigra biser ove predstave.
Teatar Exit
Tekst: Sanja Milardović
Režija: Sanja Milardović
