U dobi od osamdeset godina preminuo je poznati slikar, kipar i grafičar

Munir Vejzović, poznati slikar, kipar i grafičar koji je na hrvatskoj likovnoj sceni djelovao gotovo pola stoljeća, umro je u nedjelju navečer u dobi od 80 godina u Zagrebu. Svoj plodan i impresivan opus započeo je stvarati sedamdesetih godina. Bio je vrhunski kolorist i grafičar, vladao je gotovo svim tradicijskim tehnikama i medijima, kao što su bakropis, mezzotinte, pastela i gvaš, kazao je likovni kritičar Milan Bešlić.

Vejzovićeve slikarske interese ilustriraju različiti ciklusi, koji uključuju aktove, mitološke prizore i cvjetne motive, no proslavio se gradskim vedutama Zagreba.

- Vejzović je motive tipične za Zagreb izvukao i napravio od njih reprezentativne motive, i na taj način obogatio svoj opus. Ta ga je dionica njegova njegova opusa učinila popularnim slikarem - poručio je likovni kritičar Milan Bešlić.

- Naturalizirani Zagrepčanin, koji je zasigurno nacrtao neke od najljepših veduta Zrinjevca, Cvjetnoga trga. No bio je i izraziti umjetnik koji je sasvim sigurno znao najviše slikarske ljepote izvući iz grafičkog medija - istaknula je Biserka Rauter Plančić, povjesničarka umjetnosti.

Visoko je vrednovan od kritike i društva, a osim slikarstva, bitan je dio njegova opusa i kiparstvo. Milan Bešlić kaže kako će ta činjenica možda s vremenom doći nešto više do izražaja te će nedvojbeno upotpuniti percepciju Vejzovićeva opusa kao nezaobilaznu dionicu suvremene likovne umjetnosti.

Munir Vejzović rodio se 29. siječnja 1945. godine u Doboju u Bosni i Hercegovini. Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Sarajevu. Slikarski odjel na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao je 1965. godine, a istodobno je pohađao i grafiku kao neobavezan predmet. Diplomirao je 1970. godine u klasi Antuna Mezdjića. Izlagao je na nizu grupnih i samostalnih izložbi te je dobitnik više nagrada i priznanja.

U jednom dijelu karijere postmodernički je kromatikom reinterpretirao stare majstore (Doručak na travi, 2002), a od 1987. zaokupljen je biblijskim motivima (Pietà, 1989; Vukovarski triptih, 1991) i oživljavanjem lirske prošlosti u ciklusu Terra incognita (1987–2003). U svim grafičkim tehnikama izrađuje mape grafika. Ističu se njegovi sažeti crteži, puni vitalnosti i dinamike. Oblikuje i ekspresivne skulpture od gipsa, drva i bronce (Judita, 2000).