\"Ne razbijam glavu oko toga čiji sam pisac, ali najbolje plivam u hrvatskom moru\". Tako je prije nekoliko godina govorio Mirko Kovač, veliki pisac europskog jugoistoka koji je preminuo ovog ponedjeljka nakon duge i teške bolesti u Rovinju koji je izabrao za svoj dom još prije dvadeset i tri godine.
Poklonici i osporavatelji
Mirko Kovač rođen je 26 prosinca 1938. godine u Petrovićima pokraj Bileće. Po obrazovanju je bio dramaturg, no prvi je roman \"Gubilište\" napisao u dvadeset i trećoj godini života i odmah dobio i poklonike i osporavatelje. I jedni i drugi pratit će ga do kraja života. U svom je profesionalnom književnom radu pisao romane, pripovijetke, pjesme, eseje, drame, scenarije i to i za filmove i za TV drame. Kada nije mogao objavljivati u Beogradu, objavljivao je u Zagrebu u kojem su tako svjetlo dana ugledali romani \"Vrata od utrobe\" (nagrađen i NIN-ovom nagradom), ali i \"Ruganje s dušom\". Plodno je surađivao sa Zagrebačkom televizijom i radijem (na suradnju ga poziva tadašnji urednik Vlado Gotovac), ali i s Jadranom filmom. Kovač je scenaristički potpisao filmove kao što su Papićeve \"Lisice\", ili Zafranovićevi \"Okupacija u 26 slika\", \"Pad Italije\" i \"Večernja zvona\" koja su temeljena na romanu \"Vrata od utrobe\", no tu su i filmovi \"Muke po Mati\", \"Tetoviranje\" ili \"Uvod u drugi život\".
Veliki je, čak i tržišni uspjeh postigao njegov roman \"Malvina\" objavljen u Francuskoj i u džepnom izdanju u 20.000 primjeraka. Veliku nakladu od čak 90.000 primjeraka postigao je i romanom \"Vrata od utrobe\" koji je Večernji list objavio prije devet godina u ediciji najboljih hrvatskih romana. Kovač je bio cijenjen kao vrstan stilist, pa čak i kao pisac koji je stvorio svoj kovačevski jezik služeći se ponekad i arhaičnim srpskim, ali i arhaičnim hrvatskim jezikom. Posljednja dva desetljeća stvarao je na hrvatskom jeziku, dobivao hrvatske nagrade (od Nazora do Šenoe i Kiklopa te nagrada Jutarnjeg lista).
U Rovinju je napisao novu verziju \"Ruganja s dušom\", ali i romane \"Kristalne rešetke\" i \"Grad u zrcalu\" te pripovijetke \"Ruže za Nives Koen\". Puno se pisalo i o Kovačevu napuštanju Beograda početkom rata nakon što su mu Šešeljevi radikali razbili glavu. No Kovač se nije volio nazivati emigrantom. Tvrdio je da mu je Rovinj bio prirodan izbor za življenje, \"samo dva sata vožnje do Venecije\", grad umjetnika u kojem se skućio sa suprugom, akademskom slikaricom Slobodanom Matić rođenom u Prološcu pokraj Imotskog.
\"Target\" na majici
\"Više vrijedi jedna rečenica Danila Kiša nego sve te kupusare Dobrice Ćosića i sličnih mu\", izjavljivao je Kovač koji je jako cijenio i Ivu Andrića i Ranka Marinkovića.
Svoj je politički testament ostavio u knjigama eseja kao što su \"Elita gora od rulje\" ili pak \"Cvjetanje mase\". Kovaču su u socijalizmu zabranjivali knjige, uskraćivali nagrade, zvali ga psihijatrijskim slučajem, a na početku raspada Jugoslavije prozivan je kao Hrvat na privremenom radu u Beogradu. Kada se preselio u Rovinj, nosio je majicu s riječju target. Godinama je bio suradnik Feral Tribunea, a kao stanovnik Hrvatske govorio je da u Hrvatskoj postoji strah od bitnih tema te da se stalno bježi u nevažno i površno. Fraktura mu je sustavno objavljivala sabrana djela, a među posljednjim literarnim inspiracijama bili su mu istarski razbojnici iz sedamnaestog stoljeća. Za života nije objavio sve što je napisao pa na njegov opus još ni izdaleka nije stavljena točka.