Jesu li slikovnice za djecu samo to – knjige za djecu? Autorica Rachel Bright i ilustrator Jim Field, britanski autori slikovnica koje su prevedene na više od 40 jezika, zasigurno ne misle tako. Ravno iz Frankfurta, s najvećeg sajma knjiga na svijetu, doletjeli su u Zagreb, gdje su predstavili svoju seriju slikovnica u Kazalištu Mala scena, čije je gledalište bilo popunjeno do posljednjega mjesta – od djece u dobi od samo devet mjeseci do baka koje su došle po potpisane primjerke knjiga za svoju unučad – rekli su veseli Britanci koji svojim slikovnicama, osim Hrvata, uveseljavaju ljude diljem svijeta.
"Miš lavljeg srca" ("The Lion Inside"), "Vjeverice svađalice" ("The Squirrels Who Squabbled"), "Koala koja može sve" ("The Coala Who Could") i "Gušter koji je želio biti zvijezda" ("The Gecko and the Echo") samo su neke od suradnji Rachel i Jima, kojima se ne nazire kraj jer već u veljači sljedeće godine dobivamo njihovu novu slikovnicu, "Deva koja se stalno durila" ("The Camel Who Had the Hump"), a Rachel nam je objasnila zašto u svojim djelima kao glavne likove koristi upravo životinje.
– Volim antropomorfizirati, točnije pridavati ljudske osobine životinjama, jer smatram da se – bez obzira na rasu, klasu ili spol – svi možemo poistovjetiti sa životinjama jer imaju dijelove nas s kojima se lakše povezujemo upravo zato što su životinje. Čim uvedemo ljudski lik u priču, postoji mogućnost da netko kaže: "To nisam ja, ja nisam ovakav", dok sa životinjama nemamo tu prepreku koja nas koči na putu do identifikacije s likom. Također, svaka životinja ima svoje karakteristike u realnom svijetu koje ih čine zabavnima, pa spoj te dvije stvari čini moje pisanje vrlo zanimljivim i maštovitim – kaže Rachel, dok Jim dodaje:
– Postoji čarobna stvar u vezi sa životinjama, a to je da one nadilaze sve kulture – primjerice, u svakom dijelu svijeta znamo da je miš plašljiv. Smatram da upravo ta činjenica privlači publiku te joj daje mogućnost da se poistovjeti s likovima. Rachel u svojim pričama također govori o emocijama i osjećajima koje svi prolazimo – ponovno, bez obzira na kulturu, rasu i spol – a ljudi se povezuju upravo s takvim vrijednostima književnih djela.
Jimove je radove Rachel prvi put vidjela prije više od desetljeća, kada je sa svojom serijom knjiga "Čudovište ljubavi" ("Love Monster") imala turneju po Londonu. Naime, Jim je u istoj zgradi imao postavljenu instalaciju na temu svemira, a dvije godine poslije u uspješni ih je književni tandem spojila urednica Kate Burns.
– Bila sam oduševljena Jimovom izložbom o svemiru jer sam odmah shvatila kako je umjetnost nepobitni dio njega, no nikakva mi suradnja nije prošla kroz glavu upravo zato što su mi njegova djela bila toliko genijalna. Sjećam se kako sam pomislila da će Jim uspjeti u ovoj branši jer radi fantastične stvari, a dvije godine poslije, dakle 2015. godine, kada sam napisala knjigu "Miš lavljeg srca", moja mi je urednica rekla kako zna čovjeka koji bi volio ilustrirati moju knjigu i bio je to Jim – objasnila je Rachel, koja se osim pisanjem, također bavi ilustracijama od najranije dobi.
Kada je bila mala, njezin se stariji brat s njom nije htio igrati, pa je većinu vremena provodila u svom dvorištu, u svom imaginarnom svijetu, te je na temelju svojih ilustracija smišljala priče, kojih je već kao dijete skupila pozamašan broj. Njezin ju je umjetnički poriv kasnije doveo do studija grafičkog dizajna, a prvi posao u centru Londona, na koji je svakodnevno putovala gotovo dva sata podzemnom željeznicom, natjerao ju je da počne pisati.
– Iako u tom trenutku nisam znala u kojem smjeru želim ići sa svojim knjigama, u želji da pobjegnem od groznog iskustva gradskih gužvi, nastale su moje današnje slikovnice. Moj put u književnom svijetu zapravo je počeo kada sam imala izložbu radova koje sam napravila u vrijeme fakulteta, a ondje se, igrom slučaja, našla urednica Penguin Booksa, točnije Puffin Booksa – Penguinove izdavačke kuće za djecu – koja mi je ostavila svoju vizitku s porukom "nazovi me", a ja je tada nisam ni upoznala jer sam kupovala rabljeni automobil! Kada smo se nekoliko mjeseci nakon toga sastale, pokazala sam joj svoje prijašnje radove te joj predstavila ideju o novoj slikovnici, koja je 2009. postala moja prva objavljena knjiga, "What does daddy do?" – rekla je Rachel. Jimov je umjetnički put tekao sličnim tokom.
– Moji roditelji kažu kako negdje imaju spremljenu prvu liniju koju sam ikada nacrtao – nikada je nisam vidio, ali otkada sam mogao držati olovku u ruci – crtao sam. Također sam obožavao crtiće kao što su "Tom i Jerry" koje sam gledao sa sestrom i djedom, a moj je san bio raditi animacije i crtane filmove. Roditelji su me podržavali u mojim idejama, dok su profesori u školi bili podijeljenog mišljenja, a kasnije sam otišao na studij animacije. Tada sam sa svojim prijateljem koji je danas također autor i ilustrator knjiga za djecu, Benjijem Davisom, počeo animirati reklame i spotove, što smo radili dobrih deset godina, no za to sam vrijeme također radio kao slobodnjak i slučajno sam upao baš u svijet dječjih knjiga u kojemu sam danas. Naime, bio sam dio kolektiva "Čudovišta" ("Monsters") koji je radio promotivne razglednice na temelju izreke "Riba i gosti smrde nakon tri dana", a slali smo ih raznim izdavačima, pa je tako jedna završila na stolu urednice izdavačke kuće Macmillan. Ondje sam upoznao glavnu urednicu dječjih knjiga te sam 2011. godine ilustrirao slikovnicu "Zdravo mačke!" ("Cats Ahoy!") Petera Bentlyja, što je bio moj prvi posao tog tipa – kaže Jim.
Slikovnice su namijenjene prije svega djeci, no to ne znači da i mi odrasli ne možemo zaviriti u taj čarobni svijet koji otkriva brojne male filozofije koje katkad zaboravimo u svom odraslom životu, naglašava Rachel.
– Slikovnice bi u svojoj osnovi, naravno, ako se rade sa svim srcem, trebale biti mala remek-djela jer sadržavaju velike ideje u malom i jednostavnom pakiranju. Upravo je to ono što Jim i ja pokušavamo napraviti u svojim slikovnicama. Na kraju krajeva, zašto bismo ikada trebali potpuno odrasti? Slikovnice su male filozofije koje vrijede za cijeli život, a zapravo mislim da su djeca puno bliže razumijevanju toga jer se iz trenutka u trenutak povezuju s likovima i pričama. Svi katkada osjećamo strah, ali nama odraslima to je teško priznati upravo zbog činjenice što smo odrasli. Slikovnice su jedinstvena književna djela jer ne postoji ni jedan drugi oblik knjige koji na taj način spaja dijete koje sluša i odraslu osobu koja čita, a slikovnice treba pročitati više puta – i to naglas – kako bismo shvatili sve slojeve knjige i njezinu poetiku koja dotiče dušu. Ako se osoba, kada zatvori posljednju stranicu moje slikovnice, osjeća iole bolje no prije te osjeća nešto drukčije, tada znam da sam napravila dobar posao. To je cijela poanta stvaranja knjiga za djecu čije stranice, naposljetku, svaku zasebno – poput umjetničkog djela – možete uokviriti i objesiti na zid – kazala je vesela Rachel, koja sama sebe naziva profesionalnom optimisticom, što potvrđuje i njezino prezime Bright.
Iako sa svojim obiteljima u Zagrebu ostaju samo četiri dana, Rachel i Jim ne propuštaju ni jednu priliku za obilazak našega glavnoga grada, pa tako posjećuju razne zagrebačke muzeje i znamenitosti, kojima su oduševljeni, a kažu i kako se hrvatski smisao za humor, sa svojim sarkazmom i ironijom, podosta poklapa s engleskim.
– Naš je raspored zaista pun otkako samo došli ovdje. Prava je povlastica doći negdje u sklopu turneje jer tada dobivaš puno bogatije iskustvo upoznavanja ljudi koji ovdje žive, ali i cjelokupne kulture zemlje koju, u našem slučaju, na neki način, vidimo iznutra. Također, prekrasno je vidjeti prepune dvorane ljudi koji cijene naš rad – kaže Rachel, a Jim naglašava kako publika iz cijeloga svijeta na razne načine pokazuje koliko im njihove slikovnice zaista znače.
– Vidjeli smo ljude s tetovažama likova iz "Miša lavljeg srca" ili pak citatima iz slikovnica, a ljudi također čitaju naše slikovnice na vjenčanjima, što nas čini vrlo sretnima jer su upravo takve stvari znak da radimo dobru stvar – zaključuje ilustrator Jim Field.
