Sibila i Seid Serdarević iz izdavačke kuće Fraktura osamnaesti rođendan svoje ugledne kuće proslavili su otvaranjem knjižare u ulici kneza Mislava 17. Stotinjak četvornih metara prostora čiji je strop oslikao slikar Tomislav Buntak već je u prvom tjednu rada privuklo pažnju rafiniranih ljubitelja književnosti i kulture.
Korona, potres, loši statistički podaci o čitanju u Hrvatskoj. A Fraktura otvara novu knjižaru usred Zagreba. Da li je to hazarderski potez ili odlično promišljena poslovna odluka?
Odluku o otvaranju knjižare donijeli smo davno prije korone i potresa, o knjižari kao mjestu susreta s čitateljima, kao mjestu na kojem ćemo održavati naše brojne promocije sanjarimo već godinama, a u prosincu 2019. napokon se ukazala prilika na natječaju državnih nekretnina za prostor koji nam se činio i mislimo da je idealan: u blizini je najužeg centra grada, u kvartu koji je zaživio od HDLU-a, preko Kuće Oris, Bookse... nekada davno preko puta je bila redakcija Studenskog lista, za vrijeme Drugoga svjetskoga rata u ulici je živio Miroslav Krleža. Otvaranjem knjižare ostvarili smo ideju koju opisuje arhitektonski časopis Čovjek i prostor, nema čovjeka bez prostora i obrnuto, a ovdje smo napokon u mogućnosti biti u stalnom kontaktu s našom publikom. Knjižara je otvorila vrata 4. srpnja, mi smo i dalje jako uzbuđeni i sretni, imamo osjećaj da smo na početku jednog novog ciklusa, poslovnog, životnoga za našu kuću.
Prema prvim reakcijama čitatelja i kupaca izgleda da smo uspjeli u namjeri da stvorimo toplo mjesto, kuću književnosti, koju je svojim crtežima na stropu oplemenio naš prijatelj i dugogodišnji suradnik, dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu Tomislav Buntak, vizualni identitet je zasluga Marija Aničića, sam dizajn prostora naša je zajednička vizija u čijoj nam je realizaciji s idejama oko rasvjete polica i izvedbom pomogla tvrtka Gigant Andrije Pintara, dio namještaja je iz Ikee tako da su nam za neke elemente koristili i savjeti njihovih arhitekata, sve u svemu u kratkom smo vremenu uspjeli otvoriti knjižaru koja će biti knjižara lijepih i kvalitetnih knjiga. Sada je pred nama period kada moramo sklopiti ugovore s mnogim nakladnicima, ne samo onima većima, kada treba pomno izabrati među izdanjima koja želimo imati u knjižari, jer ideja je da imamo probrane knjige iz svih područja, knjige koje i sami želimo čitati.
Što se tiče poslovne strane, naravno da smo napravili izračune i vjerujemo da će knjižara poslovati pozitivno, no za to su potrebna ulaganja prije svega u ljude – uskoro ćemo raspisati natječaj za knjižare – knjižari u našoj viziji su one osobe koje su zadnja spona između pisca i čitatelja, urednik i nakladnik je tu nevidljiv, ali knjigu čitatelju preporučuje i prodaje knjižar, stoga ćemo ulagati u njihovu edukaciju. Mislimo da tim pristupom možemo privući čitatelje, jer želimo biti mjesto na koje će kupci uživati u knjigama, mjesto gdje mogu dobiti kvalitetnu preporuku i otkriti neke nove knjige i svjetove.
Jeste li u otvaranju knjižare imali pomoć države ili grada Zagreba?
Knjižaru smo otvorili vlastitim sredstvima, neke ideje smo reducirali, a nadamo se da ćemo pomoć dobivati za programe koji će se održavati u knjižari.
S kakvim ste očekivanjima prije osamnaest godina krenuli u pokretanje izdavačke kuće?
Od početka smo si postavili neke ciljeve, koji su se naravno s vremenom mijenjali, kako smo sve više shvaćali i poslovnu logiku, no od samoga starta znali smo da želimo kuću visokih standarda u svakom pogledu, od izbora knjiga i autora, preko kvalitetnih prijevoda, uredničkog rada, dizajna, kvalitete tiska, marketinga, promotivnih aktivnosti, svega što smo, vjerujemo, i ostvarili. Jednako tako ulazak u izdavaštvo bio je i ostao avantura, avantura objavljivanja vrhunskih knjiga, mi oboje ne možemo zamisliti svoj svijet bez čitanja i knjiga, tako da smo među onim sretnicima koji rade posao koji vole, za koji smo se i školovali, ali jednako tako koji nam pruža mogućnost da stalno učimo nešto novo i to u jako širokom spektru od umjetničkog do poslovnog i to nas i dalje nakon gotovo tisuću objavljenih knjiga, nakon 18 godina poslovanja veseli i tjera da radimo dalje bez obzira na sve krize koje svako toliko drmaju nakladništvom. Krizni menadžment naše je trajno stanje, ali s druge strane opet stalno otkrivamo nove autore, nove rukopise, stalno unapređujemo poslovanje, pratimo digitalne trendove i trudimo se biti leader u izdavaštvu u svakom segmentu, a to isto želimo i u knjižari.
Neću vas pitati tko su vam najdraži autori. Ali ipak, imate li neke favorite koji nisu dovoljno priznati u društvu i treba im dodatna afirmacija?
Najdražih autora imamo puno jer jednostavno puno i čitamo, top ljestvice što ponijeti na pusti otok i slično nisu nešto što volimo, jer bi tih 5 ili 10 knjiga brzo pročitali... Ima nekoliko inozemnih autora koji su u svijetu afirmirani a kod nas nikako da postanu dovoljno vidljivi i čitani, jedan od njih je Rawi Hage, briljantni kanadski autor libanonskog porijekla, zatim Slovenac Dušan Šarotar, pa njemački autor Saša Stanišić, onda dvoje argentinskih autora Samantha Schweblin i Cesar Aira, ima ih još i nadamo se da će ih i naša publika otkriti.
Može li se u par rečenica ocijeniti ili opisati ukus hrvatske čitateljske publike?
Hrvatska čitateljska publika je probrana, ona je naviknuta na dobre izbore, na odlične autore i u tom smislu, iako malena kako pokazuju statistike, nije nužno publika koja trči samo za najrazvikanijim hitovima, već čita i vrhunske pisce, no vrlo je ziheraška, pa se teže odlučuje istražiti nove autore, i tu smo mi da ih svojim izborom ohrabrimo, da znaju da mi svojim potpisom garantiramo kvalitetu čak i kada su autor ili autorica slabije poznati ili potpuno nepoznati.
Da li vam je posebno žao što u svojoj ponudi nemate neke pisce koje objavljuju drugi nakladnici?
Nije nam žao, dapače, drago nam je što i drugi nakladnici objavljuju odlične pisce, naime, što je veći i bolji izbor lijepe književnosti to se i više ljudi odlučuje kupovati te knjige, što je u knjižarama bolja ponuda, tim više će ljudi zalaziti u knjižare. Tu se pokazuje kako je konkurencija važna jer nas potiče da stalno biramo bolje, no s druge strane, zapravo svi težimo ka istom cilju a to je širenje čitateljske publike i čitateljskih navika. Samo obrazovani i načitani građani mogu stvarati bogatije i prosperitetnije društvo.
Na sajmu knjiga u Frankfurtu, Fraktura tradicionalno ima svoj posebni štand, nevezano uz štand Zajednice hrvaskih nakladnika i knjižara. Zašto?
Svoj štand na Frankfurtu imamo od 2003. godine, važno nam je da se što bolje istaknemo na najvećoj svjetskoj smotri knjiga, da pokažemo autore koje zastupamo, čija prava na prevođenje prodajemo, u čemu smo poprilično ravnopravni s nezavisnim izdavačkim kućama iz cijeloga svijeta. Ujedno nam to pomaže da stalno iznova upoznajemo nove urednike, nove nakladnike, i da širimo svoj krug poznanstava.
Što će biti s Danima i nagradama Mirka Kovača koji su pokrenuti zahvaljujući tajanstvenom donatoru?
Dane Mirka Kovača pokrenula je u čast tom velikanu hrvatske književnosti Udruga Mirko Kovač uz pomoć grada Rovinja i Frakture, a Nagrada Mirko Kovač došla je godinu dana kasnije kada je privatni donator za nagradu i rad žirija ponudio izdašna sredstva. I Dani i Nagrada sada su u nekoj vrsti hibernacije, nažalost, jer ni lokalna zajednica ni država, a niti privatni sponzori, nisu prepoznali taj projekt kao istinski važan, on se oslanjao na entuzijazam organizatora i sudionika. Ograničena minimalna sredstva koja bi prikupili dostajala bi tek za pokrivanje troškova smještaja i puta za sudionike, tako da s Danima nismo uspjeli napraviti kvalitetan iskorak prema jednom drugom formatu koji smo željeli. Nagrada je pak nakon pet godina obilatog financiranja privatnim novcem - bila je to jedna od najvećih donacija privatnog kapitala u kulturu koja se dogodila posljednjih godina u nas - a bez institucionalne potpore, došla također do kraja jednog ciklusa. Hoće li se otvoriti neke druge prilike to ćemo vidjeti, iako u svjetlu globalne krize vjerojatno ćemo za to morati pričekati.
Tko je na vas najviše utjecao da zavolite čitanje?
Seid: Meni je teško odgovoriti na to pitanje, u našoj kući se puno čitalo, iako nitko nije bio pisac ni intelektualac, ali se znanje uvijek iznimno cijenilo, ja sam od najranije dobi imao sklonost čitanju. Tako se u obitelji prepričava anegdota kada sam kao trogodišnjak tulio od tadašnjeg Trga Republike sve do Grahorove gdje smo stanovali jer mi teta, tada studentica, nije kupila slikovnicu Kalimero. Da bi me me utješili učlanili su me u obližnju knjižnicu Vladimir Nazor u kojoj sam zarana dobio priliku posuđivati knjige s odjela za odrasle, jer sam one s dječjeg odjela sve pročitao.
Sibila: Uz roditelje koji su se upoznali upravo u uredništvu književne rubrike Studentskog lista i u domu uvijek prepunom knjiga, čitanje mi je uvijek bilo prirodna stvar i omiljena zabava, a tako je danas – u bilo kojoj prilici i u bilo koje doba, čitanje je ljubav koja ne blijedi.
Ne znam da li je ovo poslovna tajna, ali koje vam je izdanje do sada bilo najisplativije?
Teško je reći, dosta izdanja smo prodavali u više naklade i to se i dalje događa, bez sumnje su nam u financijskom smislu najvažniji pisci Stieg Larsson, Jorge Bucay, Lars Kepler, Carlos Ruiz Zafon, no i mnogi drugi. Jako smo ponosni da smo prava za većinu njih kupovali dok nisu bili planetarno popularni, često među prvima na svijetu.
Slovenija je duplo manja od Hrvatske, a u Frankfurtu će se predstaviti kao zemlja gost. Zašto Hrvatska nema ambicija u tom smislu?
Mnogi su razlozi tome, kod nas je situacija nesređena, iako imamo odlične autore i imamo se čime dičiti, mnogi su autori prevođeni, za zemlju i jezik naše rasprostranjenosti spadamo među jezike s najviše prijevoda posebno kada govorimo o Istočnoj Europi. Nastup na Frankfurtskom sajmu knjiga je nacionalni projekt, ne samo kulturni već i politički i gospodarski projekt par excellence, za relativno malen novac dobiva se vidljivost na svjetskoj razini, no da bi se to moglo postići potrebno je imati uređenu unutarnju scenu, mnogo izdanja, jasne kriterije, po mogućnosti neku agenciju za knjigu, to mora biti višegodišnji projekt koji traje niz godina prije nastupa, kada se lobira, i koji se nastavlja dugi niz godina i nakon samog nastupa. Naime, kulturna diplomacija je uvijek najjeftinija i najefikasnija za prepoznavanje utjecaja i važnosti neke zemlje, mi imamo moćnu kulturu koju ne koristimo kao takvu polugu.
Među vašim najpopularnijim autorima bio je i nedavno preminuli Carlos Ruiz Zafon. Znate li da li je nešto neobjavljeno ostalo u njegovoj ostavštini?
Koliko znamo nema dovršenog rukopisa, no vidjet ćemo uskoro.
Sibila je direktorica tvrtke, Seid glavni urednik. Čija je zadnja?
U našem poslovnom odnosu nema nadmetanja, te navedene uloge, odnosno radna mjesta, samo su stvar podjele posla i djelokruga rada. Sve važne odluke usuglašavamo i donosimo konsenzusom, čak i ako ponekad izgleda da se prepiremo, to su uvijek plodotvorne rasprave, prepune strasti, argumenata i kontraargumenata, a sve u cilju da knjiga i program budu dovedeni što bliže savršenstvu.