Poznati hrvatski glumac i redatelj, ali i trenutni vršitelj dužnosti ravnatelja zagrebačke Komedije Damir Lončar prvi je put sa Histrionima surađivao 1992. godine u predstavi "Vitez slavonske ravni". Otada je do danas glumio u čitavom nizu histrionskih predstava kao što su to "Jalnuševčani", "Idu svati, mlade ni" i "Kada kralju ne sviđa se gluma", ali i u lanjskoj uspješnici "Fine strine s Opatovine". Za ovo jubilarno, trideset i peto Histrionsko ljeto na Opatovini koje počinje ove subote premijerom komedije "Mačak u vreći" francuskog komediografa Georgesa Feydeaua, Lončar se prihvatio režije. U glumačkoj ekipi su Franjo Kuhar, Ana Herceg, Davor Svedružić, Barbara Vicković, Filip Juričić, Dajana Čuljak, Ognjen Milovanović i Martin Kuhar.
Kako to da ste sada u Histrionima angažirani kao redatelj?
To bi trebalo pitati Zlatka Viteza. On me pitao bih li se pitao režije ovog komada. Bilo mi je i drago i čast što me to pitao i naravno da sam pristao. Ja sam režirao još na Akademiji, ali nikada nisam režirao van Komedije. U svom kazalištu mi je bilo lakše režirati jer poznajem ansambl a tamo sam radio i glazbene i dramske predstave. A ovo mi je prvo iskustvo s nekim drugim kazalištem.
Kakav ste vi sa Feydeauom?
Pa dobar. Već dvadeset i pet godina radim u kazalištu koje se zove Komedija. Dakle u komediji sam doma. I volim i poznajem taj žanr. Komedija ima svoje zakonitosti koje treba slijediti. Nisam pobornik nikakvih izama, što mislim da je i pogubno, pogotovo za pučki teatar kakav Histrioni njeguju.
Vi ste također išli u intervenciju s tekstom prebacivši ga u neko drugo vrijeme?
Feydeau je jedan od pisaca koji ne samo da mogu podnijeti lokalizaciju, a onda donekle i osuvremenjivanje, nego i to voli. Radnju smo tako smjestili u Zagreb, jer ljudima puno više znači kada se netko zove Dragec, a ne Alfons. To ljudi bolje prepoznaju. Radnja je u Zagrebu u nekom zlatnom dobu između dva svjetska rata, dakle u dvadesetim i tridesetim godinama prošlog stoljeća. Zaplet komedije je takav da ga ne možemo staviti u današnje vrijeme jer naš zaplet može rješiti jedan telefonski razgovor, a ono je bilo vrijeme bez telefona, kada su se još pisala pisma. A u komadu imamo i Zagrepčane i Dalmatince i Madžare.
Znam da je Kerempuh radio jednu verziju "Mačka u vreći" po prijevodu Vjenceslava Kapurala?
Dramaturg naše predstave je Petra Mrduljaš koja je napisala tekst po prijevodima s engleskog i francuskog jezika. Izbacili smo jedno lice kako bi saželi radnju i kako bi bili protočniji. Znate kako se komedija piše? Zaplet, zaplet, zaplet, a onda odjednom kao da je netko sve sjekirom presjekao.
Svi ti zapleti u pravilu su vezani za ljubav, zaljubljenost, pa i za erotiku?
Tako, je. Feydeau je francuski pisac, a njima je to imamentno. Brak je brak, a flert je flert. Uvijek tu ima ljubavi, ali i politike, gramzivosti. Ovo je jedan ljubavni komad sa mnoštvom zabuna koje se dešavaju čovjeku koji je došao u drugi grad, ne poznaje ljude, pa jednu ženu mijenja s drugom i tako ukrug. Kod nas je taj čovjek iz Splita i trgovac je pršutom i vinom, a Zagrepčani su ga zamijenili za slavnog tenora jer je kći glavnog lika napisala operu pa bi tu operu htjela praizvesti.
Histrionske predstave uvijek imaju lokalne aktualizacije, pa čak i one političke. Može li publika to očekivati i na ovoj predstavi?
Nećemo ih iznevjeriti. Ova vrsta teatra koju Histrioni gaje to voli.
Kako vi kao redatelj gledate na glumačke improvizacije?
Kada smo radili "Mačka u vreći" improvizirali smo na probama. Sve što nam se dopalo, ušlo je u tekst što znači da to više nije improvizacija. Kada se oko nečega dogovorimo, to zapišemo i onda to radimo kao da je sastavni dio teksta. To je proces proba, a naravno da se predstava razvija i nakon što izađe premijera. Glumci su oni koji drže predstavu i improvizacija će sigurno biti. Sada je samo pitanja da to ne ode u neki nesretni kalambur koji je sam sebi svrha.
Lani ste glumili cijelo ljeto na Histrionskom ljetu. Koliko je to za umjetnika i žrtva jer nakon kazališne sezone umjesto odmora bira rad?
To jest žrtva, jer žrtvuješ ljeto, obiteljsko ljetovanje i odmor. Ali ima svojih draži i to ne samo financijskih koje su isto realne. Ja to ne bih mogao raditi svakog ljeta, ali povremeno mogu. Bitno je da Zagreb ima neku kazališnu ponudu, a Opatovina je svakog ljeta puna. Nadam se da će i ove godine biti tako jer su se ljudi zaželjeli kazališta budući da posljednjih mjeseci nije bilo normalng kazališta.
Koliko nam je sada nakon potresa i u toku pandemije važna forma komedije?
Važna je uvijek, a sada još i više. Ako želiš nešto ozbiljno reći u nekoj situaciji, onda napišeš komediju. Sada, kada smo ovog proljeća sve pregrmjeli, ovo nam je jako potrebno.
Budući da ste v.d. ravnatelja Komedije, u kojem je stanju kazališna zgrada?
Kazalište ima svoja oštećenja, ali se mi nadamo da ćemo do 15. rujna biti spremni da otvorimo vrata publici, što ovisi i o situaciji s virusom. Ono što je oštećeno, nije nepopravljivo.
Jeste li napravili neke konture programa za novu sezonu?
Budući da je natječaj za ravnatelja tek nedavno poništen, jer nije prošao na Skupštini, za sada još nisam radio širu projekciju jer sam očekivao da ćemo dobiti ravnatelja. Svakako, mi ćemo nastaviti tamo gdje smo stali, a to znači da ćemo završiti projekt Nušićeve "Ožalošćene porodice" u dramskom programu i "Ljepoticu i zvijer" u glazbenom programu.
Komedija je sa "Groficom Maricom" trebala nastupati i na prestižnom ljetnom Ljubljanskom festivalu. Da li to stoji?
Za sada stoji, ali smo je odgodili za rujan. I njima je stalo da dođemo i nama je čast da nastupimo na Kongresnom trgu u Ljubljani.
