U Puli je pobijedio film kojem je sustav uglavnom odmagao

Festival igranog filma u Puli završio je u znaku malog, nezavisnog filma „Pisma ćaći" Damira Čučića koji je, usprkos maćehinskom tretmanu festivala, pobijedio razvikane filmove, te prigušenog skandala oko povlačenja filma „Djeca jeseni" iz konkurencije samo dva dana prije službene premijere.

Dramatični pregovori

Zbog problematične prošlosti „Djece jeseni" redatelja Gorana Rukavine, kojeg je pisac Renato Baretić javno prozvao za plagijat, kao i šture obavijesti o povlačenju filma o kojem se producent nije htio očitovati, Pulom su se brzo proširile razne teorije – od one da im je Baretićeva tužba blokirala premijeru, preko pobune ekipe kojoj nisu isplaćeni honorari do toga da se radi o mehanizmu ucjene Hrvatskog audiovizualnog centra kako bi producent pod prijetnjom povlačenja filma izvukao još nešto novca iz nacionalnog filmskog fonda. I dok je Baretić odmah objasnio da njegov proces protiv Rukavine nije u fazi u kojoj bi mogao naškoditi filmu, doznali smo da je određeni pritisak producenta na HAVC zaista postojao. Prema onome što nam je neslužbeno potvrđeno, iz Corvus filma su danima prijetili povlačenjem filma iz programa ako im HAVC ne odobri dodatna sredstva kojima bi isplatili nezadovoljnu filmsku ekipu. Svjesni da bi se radilo o opasnom presedanu, iz HAVC-a su odbili dodijeliti novac filmu koji su već podržali na službenom natječaju. Istovremeno, vodili su se dramatični pregovori o ugroženoj premijeri između direkcije Pule i Corvus filma, koji nisu urodili plodom. Osim što je organizatora bacio u očaj, takav rasplet razljutio je dio filmskih radnika koji su u Puli uspješno predstavili svoje radove snimljene s mnogo manje novca od pet i pol milijuna kuna, koliko je iznosio budžet „Djece jeseni".

Skrivanje najboljih

U svjetlu toga, još je veći uspjeh Čučićeva „Pisma ćaći", koji je trijumfirao nakon četiri godine manje-više neuspješnih pokušaja da dobije pristojnu podršku HAVC-a te dizanja privatnih kredita kojima je zatvoren budžet od samo 140.000 kuna. Po zahtjevnosti produkcije „Pismo ćaći" ne može se mjeriti s objektivno skupljom „Djecom jeseni", ali dobra je lekcija producentima da se uz dovoljno volje i u najgorim uvjetima može dovršiti film. A organizatoru Pule može poslužiti kao opomena da filmove poput Čučićeva napokon prestane skrivati u najgorim festivalskim terminima, čime im oduzima mogućnost natjecanja i za nagradu publike.