Odmah treba reći da je u “Blackout: Sutra će biti prekasno” uložen izniman trud te je i s te strane s apsolutnim pravom knjiga, ali i njezin nastavak “Zero”, proglašena znanstvenom knjigom godine. Jer, da bi ispričao priču o padu mreže elektrifikacije u Europi čime je, spominje u jednom pasusu, pogođena i Hrvatska, Marc Elsberg morao je proučiti ne samo kako funkcionira današnja elektrana bilo koje vrste, nego i mreža koje je ona dio.
Morao je ući duboko i u pore vlasti, odnosno sustava svake pojedine zemlje da bi na zoran i lako razumljiv način pokazao što se sve može dogoditi i tko je odgovoran u trenutku kada nestanak struje preraste u opću katastrofu. Tehnologija je poseban dio priče, često se u knjizi spominje Stuxnet, računalni crv razvijen u američkoj službi NSA s namjerom da se barem uspori iranski nuklearni program oštećenjem njegove bitne komponente.
Supersile na istoj strani
Što bi se dogodilo kada bi se tako nešto usmjerilo protiv civilne infrastrukture? I tko su ljudi koji bi imali ambiciju tako nešto učiniti?
Mudro, u ovom scenariju austrijski pisac nije suprotstavio supersile, naprotiv, Rusija ovdje dolazi u pomoć Europi. On je moć da tako nešto učine stavio u ruke male, ali posvećene skupine anarhista koji nastoje izazvati katastrofu da bi resetirali postojeći sustav.
Proizlazi da ni oni nisu sasvim procijenili dalekosežnost takve akcije koja u vrlo kratkom vremenu, u tek deset dana, Europu praktički vraća u srednji vijek. Primjerice, takav scenarij može dovesti i do nuklearne katastrofe jer pogođene su i atomske centrale. Ne funkcionira gotovo ništa, izostanak struje uvjetuje i nestašicu hrane, ograničava pristup vodi za piće, brzim koracima izaziva kaos, nerede, pad društvenih vrijednosti, beznađe u populaciji, kriminal...
Zaista, bez Elsbergove knjige prosječan žitelj Starog kontinenta ne bi imao uvid u posljedice neugodnog i naizgled jednostavnog događaja poput nestanka struje. Dodatnu nelagodu izaziva saznanje da tehnologija može biti lako uperena protiv onoga koji ju je i stvorio, čovjeka, i to bez miješanja danas jako popularne umjetne inteligencije. Vješt haker, odnosno mala skupina njih, dovoljna je da se okrene protiv nekoliko stotina milijuna ljudi s nesagledivim posljedicama.
Pojedinac rješava situaciju
Roman koji u trenucima ritmom podsjeća na napise Dana Browna čini se jako realističnim i utemeljenim te cijelo vrijeme ostaje fokusiran na događaj više nego na likove kroz koje se tek prikazuje cijela drama u zemljama središnje Europe u kojima se odvija potraga za počiniteljima.
Sličnost je i u dvama glavnim likovima, talijanskom hakeru Pieru Manzanu te američkoj novinarki CNN-a Lauren Shannon koji poput Brownovih Roberta Langdona i Sophie Neveu vode utrku s vremenom ne bi li neutralizirali hakere koji nemaju puno empatije za ono što se događa u Europi.
Blackout, odnosno Zamračenje, vrlo se lako čita, radnja je spretno razlomljena na više lokacija gdje se prate napori najviših europskih instancija, lokalne policije i Europola koji pokazuju koliko i sam sustav može biti zatečen takvim napadom za koji je potrebno neko vrijeme da se uopće otkrije na koji je način izveden, nekmoli tko je počinitelj.
Da bi se otkrilo da je dovoljna samo jedna slaba točka sustava da se izazove tektonski poremećaj u kojemu su velike i materijalne te ljudske žrtve neminovne. Na kraju, upravo je pojedinac poput Mazana dovoljan da svojom pameću i iskustvom riješi situaciju. Ali samo nakon što nadiđe nesnalaženje sustava koji čak nije ni zakazao, nego je – nadmudren.
>>U sutrašnjem izdanju Večernjeg lista pročitajte intervju s Marcom Elsbergom!
Zasto srednji vijek? Pa ljudi su vozili kocije I zivjeli bez struje I u 19. stoljecu.