Prije dvanaestak godina na Braču se pojavila skupina žena u potrazi za mjestom na kojem bi mogle započeti samoodrživi život u skladu s prirodom. I tako je izrasla zajednica Zemlja za nas. Ispočetka su im blago začuđeni brački domoroci nadijevali razna imena, u rijetkim tekstovima koji su se o njima pisali moglo se pročitati da ih nazivaju i “ni žene ni đavli”, a koncu postale su najpoznatije kao – bračke vještice. Bave se poljoprivredom, uzgajaju masline, skupljaju različite plodove po otoku – kapare, murve, smokve, gospinu travu, neven…
Ne priznaju koncept vlasništva
Trenutačno na njihovu komadu zemlje u unutrašnjosti Brača živi pet žena, dvoje djece i dva muškarca, no još nekoliko njih dolazi često, kad god stignu. I dok žive prilično samozatajnim i mirnim životom, ubrzo će šira javnost ipak dobiti priliku pobliže se upoznati s njima u dokumentarnom filmu “Linije povlačenja”.
– Priroda im je jako važna, jer s njom žive i trude se biti što manje invazivne u procesu proizvodnje hrane i ulja. Ne oslanjaju se na vlasništvo kao koncept, nego na rad, život i različite načine sudjelovanja u proizvodnji. Dani izgledaju različito, ali ono što je često je da se ujutro i popodne radi (ovisno o godišnjem dobu i vrsti posla), da se zajedno jede, da se redovito održavaju zajednički sastanci na kojima se govori o logistici i raspodjeli rada, preuzimanju odgovornosti, ali i o emotivnim i psihološkim stanjima. „Vještice“ nisu isključive, u zajednici žive i posjećuju je divni muškarci, njihovi prijatelji i pomagači, volonteri, bivši partneri, partneri…
Rad im je važna tema, kako onaj na zemlji i u maslinama, tako i onaj u kuhinji, onaj emotivni, pa i onaj izvan zajednice, koji im donosi novac – opisuje nam život bračkih vještica Karla Crnčević, jedna od autorica filma koja je u zajednici provela puno vremena, ali planira im se vraćati i nakon što se film snimi.
Bračke vještice zalažu se za ekološku poljoprivredu, korištenje prirodnih i lokalnih materijala, kompostiranje, recikliranje i tzv. zero waste praksu, životni stil s nula otpada. Male isječke iz njihove svakodnevice možemo pratiti i na Facebook stranici Udruga Zemlja za nas. Tamo oglašavaju i svoje domaće maslinovo ulje i čajeve, objavljuju slike svog vrta i hrane koju pripremaju od namirnica koje sami uzgoje – simbole življenja i preživljavanja od rada vlastitim rukama, neobične onima od nas koji egzistiramo u užurbanim urbanim sredinama, a voćke beremo u supermarketima. Nedavno su dokumentirali i zanimljiv proces premještanja svoje zajedničke kućice, koji su obavili ručno i zajednički, “kamen po kamen”. A i filmu “Linije povlačenja” cilj je na neki način demistificirati taj način života, razbiti predrasude o “ezoteričnim hipi komunama” te pokazati sav rad i težine kroz koje treba proći da bi se moglo živjeti u jednoj takvoj zajednici.
Vlastita definicija doma
– Film će pokazati druge načine i mogućnosti zajedničkog života, načine konstruiranja prostora i vremena, distribucije novca i rada… U vremenu, kada se oko nas događa što se događa, dok se individualiziramo i udaljavamo, mislim da će ovo biti zanimljiva, neturistička priča s Brača – kazala nam Crnčević, Dubrovkinja koja je i inače sklona neturističkim (ili možda antiturističkim) temama iz srca turističkih mjesta. Njezin prethodni dokumentarac “Na brdu” bavio se specifičnom situacijom na Žarkovici poviše Dubrovnika. Tamo se, daleko od pogleda tisuća turista, već godinama nalazi azil za životinje koji isključivo dobrom voljom vode volonteri, a vlasti uglavnom ignoriraju njihove vapaje, sretni što napuštene životinje ne nagrđuju jadranski biser.
– Pokušavam se baviti temama koje prepoznajem kao važne. Uvijek su me intrigirale žene koje su na neki način marginalizirane, klasno deprivilegirane, one koje se svakodnevno nevidljivo bore i rade, koje su aktivne po različitim pitanjima i koje se bore za svoje ideje. Mislim da se u njima krije snaga i subverzivnost društva. Zato odlučujem bilježiti takve priče, važno mi je dokumentirati ih – kaže nam Crnčević, koja je na “Linijama povlačenja” počela raditi još prije četiri godine, kada je bračke vještice prvi put posjetila sa snimateljicom Nives Milješić.
Na filmu surađuje i sa snimateljem Jakobom Kreseom te arhitekticom i istraživačicom Arminom Pilav, a saznali smo i da se ovim filmom u scenarističke vode bacila i jedna od naših najboljih pjesnikinja mlađe generacije Monika Herceg. I ona planira posjetiti zajednicu, otkrila nam je, vidjeti kako dišu i osjetiti ritam takvog života i kako bi i svojim pjesmama scenariju dala poetičan, bajkoviti štih.
– Mislim da u današnjem svijetu svi tražimo neku svoju definiciju doma, da želimo to skriveno mjesto od svijeta gdje će neke druge vrijednosti biti bitne, ljubav umjesto novca ili poezija umjesto stalnog konzumerizma. Zato mi je ovaj projekt bitan, on mi pokazuje da se unutar svijeta može složiti vlastiti, samoodrživi svijet. Ovo je divna priča, a i čini mi se da krajolik i poezija, ali i energija tih žena mogu lijepo koegzistirati na filmu – zaključila je Herceg.