Ana Lendvaj, Večernjakova likovna i modna kritičarka, preminula u 67. godini

Dugogodišnja novinarka i bivša urednica, Ana Lendvaj, jutros je preminula u 67. godini života. Bila je likovna i modna kritičarka, istaknuta ULUPUH-ova članica. Kao rijetko tko u našoj sredini, Ana Lendvaj posvetila je najveći dio svojega profesionalnoga života proučavanju i popularizaciji mode na svim razinama te je njen odlazak nenadoknadiv gubitak za hrvatsku modnu i kulturnu scenu.

Ana Lendvaj (rođena 1949.) apsolvirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij jugoslavistike i komparativne književnosti te studij biotehnologije na BTO u Zagrebu. Od 1979. zaposlena je u kulturnoj rubrici Večernjeg lista gdje prati novu umjetničku praksu. Od 1985. posvećena je modnoj i tekstilnoj sceni (motivacija: dizajn kao umjetnost).

Priredila je niz izložbi i programa vezanih za dizajn i suvremenu umjetnost. U MM-centru kod Ladislava Galete u programu "Modni kazetofon – izgled ili stil" 1985. okupila je dizajnere, antropologe, sociologe, filozofe i dr. oko te teme. Njihova su izlaganja objavljena u posebnom broju časopisa Republika 1986. Slijedili su programi "Modni dossier sentiment" u Centru za kulturu Novi Zagreb (zajedno sa slovenskim Irvinom i drugima) te niz modnih izložbi u centrima za kulturu i pogodnim urbanim prostorima za konceptualne programe. Autorica je nebrojenih kataloških tekstova i kustosica brojnim izložbama vezanim za tekstil i oblikovanje odijevanja, poglavito u Galeriji ULUPUH-a. Koautorica je knjige Feđe Vukića (i Ivana Rogića) "Zagreb – modernost i grad" AGM, 2003. U nakladničkoj kući Altagama pokrenula je modnu/dizajnersku biblioteku Modus u kojoj je 2008. objavila i uredila knjigu sociologa dr. Žarka Paića "Vrtoglavica u modi - prema vizualnoj semiotici tijela" koja je prva hrvatska fashionology, tj. sveobuhvatna, interdisciplinarna studija o modi. Na doktorskom studiju Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu bila je predavač na kolegiju "Moda i mediji".

Njezina kolegica, bivša Večernjakova novinarka Doroteja Jendrić o Ani Lendvaj napisala je:

"Kao rijetko tko u našoj sredini Ana Lendvaj posvetila je najveći dio svojega profesionalnoga života proučavanju i popularizaciji mode na svim razinama. Tijekom više od četiri desetljeća, od prvoga radnoga dana i zaposlenja u rubrici kulture do danas, njezino je djelovanje vezano uz novinarski i urednički rad u Večernjem listu gdje je izuzetan njezin doprinos na području književnosti i popularizacije mode i likovnih umjetnosti u najširem smislu te riječi.

Ana Lendvaj hrvatska je Edna Woolman Chase, ona je za hrvatsku modnu scenu vrijedna kao za svijet poznata modna urednica časopisa Vogue. Kao što su E. W. Chase nekad ili Anna Wintour donedavno kroz Vogue utjecale na razvoj svijesti i društvene klime u modnoj industriji Amerike i Europe, tako je u našoj turbulentnoj sredini Ana Lendvaj postala glasovito ime u komentiranju modnoga stanja. Zanimljivost je to veća što Ana ne dolazi iz nekoga specijaliziranoga modnoga magazina, već iz dnevnih novina koje su se upravo i zbog Anina angažmana, tijekom tih desetljeća sve više okretale komentiranju estetike i kulture odijevanja. Pisana riječ i modne fotografije njezin su alat kroz koje i danas razvija kulturni dijalog između umjetnika i publike, uvela je modnu rubriku u našu svakodnevicu.

Ana Lendvaj je u našoj sredini vrhunska modna kritičarka, a da to do danas, zapravo, nije odgovarajuće vrednovano niti javno izrečeno. Kroz njezinu riječ uvijek imamo najbitnije informacije o postignućima u svijetu mode. Doznajemo što rade poznati svjetski kreatori od Diora, Chanel, Valentina, Bossa, D & G do Westwood i brojnih drugih, a da to nije nikad tek puko prenošenje informacija. Kroz Anino pisanje oduvijek smo mogli prepoznati njezin stav, birala je vrhunsku estetiku i najbolje primjere. Pri tome je odlično procjenjivala i ponajbolje specifičnosti hrvatske sredine i modne industrije, što može zanimati naše mlade i najširu publiku koja je često doživljavala njezine tekstove kao svojevrstan vodič za modna kretanja.

Posebno je zanima tranzicija mode u Hrvatskoj izrasle iz socijalističkoga okruženja prema pojedinačnim postignućima kroz rad naših prvih kreatora poput sveprisutne Žuži Jelinek kao kreatorice odjeće za predsjednike i tek rađajuću estradu, pojave prvih modnih kolekcija bračnoga para Muhić, Gumzeja ili sveprisutnoga Hundićeva branda. U antologiju hrvatske modne scene zauvijek je upisala imena Branke Donassy, Dženise Pecotić, I-gle, Roberta Severa, Alana Hranitelja, Igora Galaša, Tončija Vladislavića, Ruže Hodak, Davora Klarića, Renate Svetić i brojnih drugih nadolazećih mladih kreatora koji su stvarali i stvaraju ponajprije zagrebačku i hrvatsku modnu scenu.

Među prvima u Hrvatskoj ona je prepoznavala i pisala o prvim obrtima koji su stvarali modu u nas 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. S jedne strane kritički je vrednovala prve industrijske kolekcije i konfekcije od Kamenskoga, Varteksa, DTR-a i ostalih, a s druge strane pisala je o revijama obrtnika i tranziciji iz nekadašnjih socijalističkih kolektiva modne industrije prema poimeničnom doprinosu modnom dizajnu u mladoj hrvatskoj državi od 90-ih godina i prvih desetljeća 21. stoljeća. Odgledala je na stotine modnih revija, Zlatnih igli, Tjedana mode i Modnih ormara, razgovarala s kreatorima i umjetnicima. Znala je reći što vrijedi, a što je pogrešno. Anino pisanje nije nikad bilo tek „modni aktivizam“ , već promicanje vrhunskih kriterija u mijenjanju svijesti o modi i odijevanju.

Posebno poglavlje djelovanja Ane Lendvaj jest sudjelovanje u kreiranju hrvatskoga modnoga trenutka kroz brojne izložbe, tribine i predavanja u Udruženju primijenjenih umjetnika Hrvatske (ULUPUH). Kao članica Studijske sekcije ULUPUH-a angažirala se kao izbornica, kustosica okružena kreativcima i umjetnicima, te je tako formirala određeni „modni genotip“ hrvatske dizajnerske i modne scene. To je prepoznavanje one dimenzije modnoga dizajna koja pripada umjetnosti koliko i modi, kako je to rekla Ana Lendvaj. Nikad to nisu tek registrirani trendovi, već bitne kreacije koje krasi visoki likovni standard i majstorska izvedba odjeće ili kostima. Kao što umjetnici često vole kazati kako svoju najbolju sliku još nisu naslikali, tako i Ana sažima najbolje znanje u najnovijim objavljenim tekstovima. Tu se krije golemo bogatstvo znanja i istraživačkih postupaka koje postaje dostupno najširem krugu zainteresirane javnosti u Zagrebu i Hrvatskoj.

Ana Lendvaj mogla je biti odlična pjesnikinja, no znatiželjna i sistematična, u svojoj skromnosti, pronašla je smisao profesionalnoga života u informiranju drugih kroz medije i medijsko djelovanje i samostalne projekte. Uporna i organizirana, Ana je na najbolji mogući način spojila u svojim tekstovima svoje izuzetno poznavanje književnosti i jezika s izvrsnom jezičnom stilistikom u čitkom pisanju te pred nas postavila najviše kriterije ukusa u modnom odabiru."