Nedavni pronalazak izgubljenih Papandopulovih partitura po svojoj vrijednosti za hrvatsku kulturu ravan je pronalasku ulja na platnu Vlahe Bukovca ili skulptura Ivana Meštrovića! Nakon dvogodišnje potrage po tavanima, podrumima, garažama i važnim arhivima Njemačke, Italije, Srbije, Slovenije, Francuske, Egipta, SAD-a i Hrvatske, otkriveno je više od sedamdeset nepoznatih rukopisa velikog hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula! Akribičnim istraživanjem došlo se i do spoznaje da je za neka od njegovih djela potraga došla prekasno. Postoji osnovana sumnja da su bačena u smeće.
Daleke 1985. za studija muzikologije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu profesorica je odredila baš mene, brucoša, da na susretu s Papandopulom budem taj koji će voditi razgovor. Na dan kada se razgovor trebao održati, u cik zore, na vratima moje kuće osvanuli su ljudi u uniformi i obavijestili me da moram krenuti na vojnu vježbu: umjesto s legendarnim skladateljem, dan sam proveo s rezervistima JNA. Moj jedini susret s Papandopulom zauvijek je ostao u sferi želja.
Crvene cipelice na smetištu
Papandopulo je napisao više od 450 glazbenih djela i često imao običaj autografe skladbi poklanjati interpretima ne kopiravši ih ili prepisavši. Osim originala iz njegove osobne ostavštine, koje je predano čuvala muzikologinja Erika Krpan te ih 2006. predala u Hrvatski glazbeni zavod – za njih više od stotine, što je gotovo četvrtina opusa, ne zna se gdje su! Kolega Anđelko Krpan jednom mi je donio kopiju autorova vlastoručnog popisa djela. U taj popis, čiji je original čuvala njegova umjetnička muza, supruga Zdenka Papandopulo, Maestro je ipak stavio trag: na margini pokraj svake skladbe upisao je ime, naznaku, teško čitljivu riječ... Te riječi postale su šifre za njihov pronalazak.
Potraga i iskapanje autografa hrvatskih skladatelja oduvijek je bila moja strast. Da bih pronašao ostavštinu Josipa Mandića, izvanrednog hrvatskog skladatelja, trebalo mi je sedam godina istraživanja. Čak 95 posto djela hrvatskih skladatelja nije tiskano i egzistiraju kao jedan jedini primjerak od kojeg nemamo ni jednu kopiju. Za 40 posto njih i ne znamo gdje se nalaze. Za 25 posto Papandopulova opusa nemamo pouzdanih informacija gdje su te postoje li još uvijek.
Osnovni alati tragača su telefonski imenici i popisi ljudi koji plaćaju grobarinu na grobljima. Traže se ljudi koji su skladbe mogli interpretirati; velik dio njih je mrtav, pa se potraga nastavlja traženjem njihovih ostavština. U dešifriranju teško čitljivih riječi upisanih uz skladbe pomagali su mi eruditi kakav je Branko Polić. Profesor Igor Gjadrov i ja smo uz šampolionske napore pročitali jednu potpuno nečitljivu riječ upisanu uz iščeznulo djelo Mali koncert za klavir solo: U popisu je pisalo Vrinjanin. Nakon telefonskih poziva pronašli smo sina te nedavno preminule pijanistice koji živi između Švicarske i Beograda, Radovana Hiršla, talentiranog slikara, "rodonačelnika smjera Psihonautika u slikarstvu" i "doajena narkomanske scene bivše Jugoslavije", jednog od prvih u nas koji je probao LSD, ali se i uspio spasiti opasnog poroka. Neobično drag i susretljiv, on je sve note svoje majke dao mladoj beogradskoj pijanistici koja se ovih dana udaje u Splitu. Malog koncerta u toj hrpi nota nije bilo...
Jedan poznati zagrebački glumac kompletnu je ostavštinu ženine tete, jedne od najvažnijih hrvatskih baletnih kostimografkinja, čiji je muž poznati hrvatski baletan i koreograf, i ne otvorivši te kutije, iz podruma bacio u smeće. Na telefon mi je rekao: "Toga nečega je bilo četiri kamiona! Kutije su bile u takvom stanju da ih ni forenzičari u rukavicama ne bi dirali!" Sve indicije govore da se u tim kutijama nalazio barem jedan Papandopulov autograf!
Žalosna priča Crvene cipelice
Još žalosnija priča vezana je uz skladbu Crvene cipelice, mali balet za glasovir uz pratnju bubnja koji je maestro pisao za Miru Sanjinu, nedavno preminulu dugogodišnju prvakinju beogradskog baleta. Iz razgovora s njom doznao sam da je na tu Papandopulovu skladbu plesala na jednom od prvih nastupa. Njen korepetitor na glasoviru bio je sjajni hrvatski pijanist Zdenko Marasović. U potrazi za ostavštinom tog u beogradskim krugovima izuzetno cijenjenog umjetnika, doznao sam da je umro potpuno pomračenog uma, a nakon smrti u njegov mali stan najprije su ušle službe za dezinfekciju i deratizaciju. Crvene cipelice nestale su i opravdana je pretpostavka da je i ta skladba relativno nedavno završila na smetištu.
Najnovija istraživanja potvrđuju da je još jedna skladba – scenska glazba za španjolsku dramu Donna Diana, izvođenu u kazalištu u Rostocku, izgubljena u požaru koji je nedavno progutao dobar dio kazališnog arhiva tog lučkog grada.
Prvo izgubljeno djelo Borisa Papandopula koje sam pronašao bio je predivni mladenački Concertino in modo antico za dvije violine, i to u Njemačkoj podno Alpa, u gradiću Weiler Simmerberg. Udo Dammert, njemački pijanist koji je ugled stekao kao interpret avangardne glazbe poslije 2. svjetskog rata, izvodio je tu Papandopulovu skladbu 1948. u Darmstadtu, tadašnjem centru suvremene europske glazbe. Uz pomoć Zdenke Papandopulo, Concertino smo pronašli na tavanu kuće Dammertove unuke, na prašnoj polici gdje je čamio više od pola stoljeća! Nastanak dijela Papandopulova opusa 60-ih i 70-ih godina vezan je i uz njegova poznanstva s njemačkim glazbenicima. Osim kontakata s velikim Carlom Orffom, o tome svjedoči poznanstvo sa sjajnim frankfurtskim scenografom i slikarom Paulom Struckom koje je rezultiralo nadrealističkom operom Madame Buffault. Na njegov duhovit, makabričan, morbidan, ali duhovit simbolistički libreto Papandopulo je napisao svoju, po glazbenom izrazu najradikalniju operu koja još nikada nije izvedena! Autograf te partiture vraćen je u Hrvatsku istovremeno kad i vedri Concertino, zajedno s potpuno nepoznatim Papandopulovim popijevkama na tekstove Otta Müllera-Neudorfa.
Nestale partiture baleta Gitanella
Jedan od najvrednijih ulova nestalih partitura pronalazak je partiture baleta Gitanella, prvog velikog djela važne faze Papandopulova stvaralaštva u kojoj počinje rabiti elemente dodekafonskih postupaka. Gitanella je rađena prema priči Prospera Mériméea, a po sadržaju je hrvatska inačica Bizetove Carmen. Ugledni njemački nakladnik Rudolf Lück, koji je po pričanju Milka Kelemena "prerušen u klošara, s rupama na hlačama, početkom šesdesetih godina u Opatiju na Tribinu muzičkog stvaralaštva došao 'vrbovati' sjajne hrvatske skladatelje i pridobiti njihov pristanak za izdavanje njihovih djela u Njemačkoj u nakladničkoj kući Gerig", bacio je oko i na Papandopula. Lück se zagrijao za Gitanellu, a Papandopulo mu je bez ugovora u ruke dao partituru baleta. Ubrzo nakon toga Gerig Verlag se ugasio, a Lück je sva svoja izdanja malim kamionom poslao iz Kölna nakladniku Breitkopf & Härte u Wiesbadenu. Tako je Gitanella završila u skladištu 30 km udaljenom od Wiesbadena. Na osnovi Lückovih uputa privolio sam djelatnike Breitkopfa da pretraže svoje arhive i na jednoj od polica iskrsnuo je autograf Gitanelle! Velikodušnošću jedne od glavnih vlasnica poduzeća gospođe Lieselotte Sievers i zalaganjem dr. Andreasa Soparta, ta dragocjena partitura prije neki dan vraćena je u Hrvatsku!
Za jedan dio pronađenih autografa i ne smijem govoriti o načinu na koji sam do njih došao. Riječ je u originalima skladbe Capriccio za violinu i jazz kvartet (čija snimka je, prema riječima jedne naše muzikologinje, u čistkama fonteke Hrvatskog radija bila uništena kao nepoćudna). Partituru do sada nepoznatog Papandopulova Prvog koncerta za klavir pronašao sam u arhivu bivšeg Radio Sarajeva, mladenačku Fantaziju za klavir op.14 u ormaru dugogodišnjeg urednika Hrvatskog radija i skladatelja Borisa Ulricha, a na sjajnu glazbenu komediju Noć u kampingu pažnju mi je skrenula kolegica koja ju je pronašla u jednom od velikih hrvatskih arhiva.
Uz Gitanellu najveći dobitak ove potrage je pronalazak Papandopulove opere Amfitrion od koje se do sada izvodila tek izvanredna uvertira! O kako zanimljivom djelu je riječ, govori vijest da će Amfitrion biti postavljen i u HNK u Zagrebu! Mjesto na kojem su godinama ležale tri velike partiture ove opere koja je pedesetak godina slovila kao izgubljena, nećemo navoditi zbog mira u određenim institucijama, no evidentno je da je ono bilo neadekvatno za pohranu tako dragocjenog artefakta hrvatske baštine. Recimo samo to da se nalazila u spremištu koje je sastavni dio velike garaže i da je u trenutku pronalaska bila poprilično vlažna!
Projekt Hrčak za spas baštine
Okvir projekta koji sam pokrenuo kao voditelj MIC-a KDZ pod nazivom Hrčak trebao bi takvoj praksi u čuvanju glazbene baštine stati na kraj. Važno je spomenuti da glasovirski izvadak Amfitriona nije pronađen u Hrvatskoj: njega sam našao u Beču, u dijelu ostavštine jednog od najvećih svjetskih dirigenata Karla Böhma, što dovoljno govori o njenoj vrijednosti!
U nizu pronađenih partitura treba istaći i Pet orkestralnih pjesama za duboki glas, gudački orkestar i harfu na stihove Kujbe. Potraga za tim popijevkama od kojih jedna već početkom 60-ih godina nosi signifikantni naziv Rock'n Roll u originalu je pisan na njemačkom jeziku i glasi Fünf Lieder auf die Texte von Kuba što na prvi pogled može upućivati na pjesme kojih su melodije možda podrijetlom s Kube. No Kuba je pseudonim zanimljiva njemačkog pjesnika, anarhista i dramaturga kazališta u Rostocku kojeg su Britanci – kad je uoči 2. svjetskog rata pobjegao u London – preventivno inhaftirali – Kurta Barthela. Pet briljantnih orkestralnih popijevaka pronašao sam u njegovoj ostavštini u Akademiji umjetnosti u Berlinu kao blijedu kopiju, čini se jedini preživjeli oblik te skladbe. No ona je dostatna da se ta glazba iščita, rekonstruira i da je imamo sačuvanu!
Upravo u srijedu iz jednog zagrebačkog podruma izronio je izgubljeni Treći gudački kvartet, a na tragu sam još nekih skladbi. Žalosno je da o velikom Maestru nemamo monografiju i tragično da ogroman broj njegovih antologijskih djela još nije objavljen. Veliki interes za Papandopulova djela pokazao je jedan veliki njemački nakladnik nosača zvuka: kad već mi u Hrvatskoj nismo uspjeli stvoriti uvjete da naše nosače zvuka s našom sjajnom glazbom distribuiramo i prodajemo u svijetu, učinit će to za nas i od toga profitirati – stranci! Jučer, 25. veljače, Boris Papandopulo proslavio bi 105. rođendan. Nadam se da bi se veselio što je dio njegove glazbe ponovno dostupan i što će ona oduševljavati glazbene ljubitelje i same glazbenike širom svijeta.
Veliki maestro, sretan ti rođendan!
Bravo, gospodine Merkaš!