Gotovo 400 godina sudilo se vješticama na zagrebačkima Gradecu i Kaptolu, a u sudskim spisima ostalo je zabilježeno njih više od 140. Tijekom najveće hajke, od sredine 17. do sredine 18. stoljeća, sudski je proces bez iznimke sadržavao višesatno mučenje, na kojem su žene priznavale sve što su im ispitivači sugerirali kako bi im patnje završile što prije, i trovanje susjeda, smrti životinja, mogućnost preobrazbe u muhu koja je dosađivala susjedi...
O težini mučenja govori klupa u Muzeju grada Zagreba o koju su lupale glavom toliko jako da udubina još postoji. Stoji tamo i željezna maska srama koja se optuženicima pribijenima na stup na Markovu trgu stavljala na glavu. Na ustima ima otvor poput zviždaljke koja je, dok je zavezani za stup disao, proizvodila zvuk te tako dodatno privlačila pozornost na osramoćenika. Onima koje bi priznale da su vještice, slijedila bi strašna smrt u vatri. Prema nekima bili su milostivi – ako bi optužena žena sve odmah priznala, oko vrata zavezali bi joj vrećicu baruta kako bi brže izgorjela, a ako su neku htjeli dodatno mučiti, zapalili su je na mokrim drvima kako bi vatra dulje gorjela. Da bi "izvukli" priznanje, mučili su ih i po 22 sata, bez prestanke. Stiskani su im i mrvljeni prsti, rastezane su na spravi koja im je prvo iščašila a potom lomila zglobove, razbijane su im cjevanice, mučilima sakaćeni spolni organi... Nakon toga bi se prešlo na ubadanje, kojim bi se utvrdilo je li žena na mukama doista vještica. Kada bi pronašli vražji pečat odnosno madež ili bradavicu, iglom bi je proboli da provjere osjeća li vještica bol. Bilo je i drugih načina kako utvrditi odanost đavlu. Testiralo se može li plakati, jer ako nema suza, zasigurno je vještica...
Lomače su se palile najčešće na zagrebačkom Zvezdišću. A paljenja su bila pravi društveni događaj. Dan kada je pogubljenje bilo zakazano izgledao je više poput proslave. Mnoštvo je došlo da bi gledalo predstavu, bilo je tu i djece, pio se gvirc dok se čekalo da vješticu kolima dovezu niz Mesničku... Takvi događaji bili su gradska svakodnevica prije samo 250 godina, a najviše ih se odvijalo u karnevalsko doba. Iako je Zagreb najpoznatiji po spaljivanju, čarobnjaštva i progona bilo je i u Istri, Dalmaciji, Dubrovačkoj Republici... Fenomenom čarobnjaštva i vještičarenja odlučio se pozabaviti Večernji list, u jednom od najiščekivanijih filmova u njegovoj produkciji, u dokumentarno-igranoj formi. Koja je razlika između srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih procesa, po čemu su se razlikovali u različitim dijelovima Hrvatske te kakve veze sa svime time imaju političke i kulturološke prilike pojedinoga kraja, govorit će stručnjaci koji su duboko u toj temi, a sve će pratiti igrane scene u kojima ćemo rekonstruirati suđenja ženama koje su bile drukčije od drugih, zbog čega su skončale na najgori mogući način...