Što je Metropolitan za operu, to je Carnegie Hall za ostale klasične i popularne glazbene žanrove: vrh svijeta. To se osobito odnosi na najveću dvoranu Carnegie Halla, Stern Auditorium s 2800 mjesta i izvanrednom akustikom. Posljednji hrvatski umjetnik koji je nastupio na toj kultnoj pozornici bio je prije godinu dana hornist Radovan Vlatković uz orkestar Staatskapelle Berlin i Daniela Barenboima koji je tim nastupom slavio 60. godišnjicu svog debija u Carnegie Hallu.
Prije Vlatkovića, jedini hrvatski glazbenik koji je imao pristup najvećoj pozornici Carnegie Halla bio je Ivo Pogorelić sa svojim intrigantnim recitalima. Pred to ogromno gledalište u nedjelju, 15. travnja, izaći će pijanist Matej Meštrović kao solist u praizvedbi svoje vlastite kompozicije, četverostavčane “Dunavske rapsodije” za klavir i orkestar pod ravnanjem još jednog hrvatskog glazbenika, mladog dirigenta Mirana Vaupotića.
Distinguished Concerts International New York američka je producentska kuća koja ne organizira najskuplje i najprestižnije koncertne cikluse za glazbeničku elitu, u kakvu spadaju Pogorelić ili Vlatković, ali su vrlo uspješni u ostvarivanju drukčijeg, za budućnost klasične glazbe jednako važnog cilja: na prestižne pozornice dovode mlađe glazbenike i suvremene skladatelje za čiju glazbu oduševljavaju mladu publiku koja redovito puni takve koncerte. Pretežno od mladih glazbenika sastavljen je i njihov simfonijski orkestar i zbor koji će nastupiti i na ovom koncertu u nedjeljnom poslijepodnevnom terminu.
Efektni vrhunac programa
Meštrovićeva efektna Dunavska rapsodija stavljena je kao vrhunac na kraj programa u kojem će svojim djelima biti predstavljani još mlađi skladatelji kao što su Amerikanac Dan Forrest i Norvežanin Ola Gjeilo te Michael J. Evans, Taylor i Dwight Beckham, a Vaupotić će dijeliti dirigentski podij s Jamesom M. Meadersom. Za Mateja Meštrovića ovo je svakako dosadašnji vrhunac karijere nakon godina velikog i marljivog rada. Put do pažnje američke glazbene scene i Carnegie Halla Meštroviću je otvorio prošlogodišnji veliki uspjeh njegove obrade Vivaldijevih Godišnjih doba za tri klavira čiju je snimku objavila i na svjetsko tržište plasirala diskografska kuća Parma Records. Meštrović je sada njihov ekskluzivni umjetnik.
A nakon što si je godinama put u svijet krčio vlastitim snagama, pa i novcem, Meštrović je upravo ovih dana napokon dobio i zasluženi veliki poticaj vlastite sredine i struke. Njegov projekt “Tri rapsodije za klavir i orkestar” osvojio je 150 tisuća kuna potpore na godišnjem natječaju “Internationale” Hrvatskog društva skladatelja namijenjenom upravo aktivnostima hrvatskih skladatelja na međunarodnoj glazbenoj sceni.
Poticaj Parma Recordingsa
Zahvaljujući toj potpori, Meštrović će s orkestrom Zagrebačke filharmonije moći snimiti prije dvije godine nastalu “Dunavsku rapsodiju”, zatim nedavno završenu “Kinesku rapsodiju” te skladbu “New England Rhapsody” na kojoj sada radi na poticaj svoje diskografske kuće Parma Recordings. “Kinesku rapsodiju” Meštrović će praizvesti 9. veljače u Lisinskom, s još trojicom kineskih solista i Zagrebačkom filharmonijom u njezinu Off-ciklusu, a “Dunavska rapsodija” će, nakon praizvedbe u New Yorku, valjda naći i put do Vukovara kojem je prvobitno bila i namijenjena.
Krivo!! Upravo je maestro Vaupotić nastupio u Stern-u prosle godine. Vasa neinformiranost i insinuacija Mestroviceva koncerta kao drugorazredna je neprimjerena, bolje da niste nista pisali! Znate, Vi talasate kako vjetar puse, a prave vrijednosti i smisao Vam promicu. Jeste primjerice pisali da je pojava naseg nacionalnog orkestra u najmanjoj dvorani Carnegie-a bila private event za Arape? Niste, jer je to naravno nebitno, ali je bitno naglasiti da matineja nije “main event”? Uostalom, tko je organizirao koncerte Pogorelica i Vlatkovica? Da li znate uopce? Hocemo li koncerte Dudamela sa Wiener Philharmoniker naglasiti kao drugorazredni dogadjaj? Prave radnike i umjetnike kao Mestrovica izmedju redaka potkopavate. Sram Vas moze biti. Ajde sad malo opletite o Lipicanerima Pogorelica, to Vam bolje ide!! Dok god ce nam kritike pisate nerealizirani muzikolozi, dotle ce javnost primati samo one povrsne informacije! Matej Mestrovic je jedinstvena pojava, netko ko je sve napravio sam, od nule, iza njega ne stoje Argerichi, Huljici, ili bilo tko drugi. Za sve je krvavao radio, a onaj tko zna da je 90% rad a 10% talent zna o cemu se pisem! Gospodine Pofuk, Vi ste napisali clanak za Vecernji List, to je jako lijepo i vrijedno, ali znate nije to New Yorker u kojem mala dusa jos nije pisala.