Na otvorenju Tjedna suvremenog plesa pretpremijerno je prikazana "Pina" redatelja Wima Wendersa, film koji će nacionalnu premijeru imati na filmskom festivalu u Motovunu.
"Pina" je iznimno lijep, sentimentalan plesni dokumentarac u kojem se izmjenjuju sjećanja najbližih suradnika legendarne koreografkinje Pine Bausch i rekonstrukcije njenih najpoznatijih plesnih predstava. Pinini plesači svih dobi i rasa neke od njih izvode u maloj plesnoj dvorani, a druge u urbanim javnim prostorima ili spektakularnim prirodnim eksterijerima.
3D tehnologija u rukama majstora Wima Wendersa više je u službi naglašavanja atmosfere nego što se njome pokušava izravno fascinirati gledatelja, baš kao u slučaju "Pećine zaboravljenih snova" Wernera Herzoga s Berlinalea i "Smrti samuraja" Takashija Miikea prikazanog u Cannesu. Sva tri filma predstavljena su ove godine i izuzetno su važan korak u evoluciji 3D tehnologije, koja sada, kada su je prigrlili veliki redatelji, napokon prestaje biti svrha sebi samoj te postaje još jedno sredstvo komunikacije umjetnika s publikom.
Tako je i Wendersova "Pina" prije svega prekrasno snimljen film, koji bez klasične narativne strukture komunicira strastvenu težnju izvrsnosti koju je Pina prenijela na svoje učenike. Riječ je o najljepšoj mogućoj posveti plesnoj legendi, u kojoj 3D tehnologija tek oplemenjuje doživljaj prostorne perspektive, važan za uživanje u virtuoznim plesnim pokretima protagonista. A oni će vas osvojiti čak i ako inače ne pratite plesnu scenu!
E pa nije. Redatelj se previše preserava i sebe gura u plan koji nije smio. A i 3D je skroz smeće. Gledajte Pinine predstave.