– Ideja o otvaranju galerije u meni je dugo tinjala. Obožavam starine, osobito stare glazbene instrumente, a svoju strast želio sam podijeliti i s drugima – kaže Anto Petrić, hotelski portir zaposlen u Švicarskoj, koji je na svom imanju u Svilaju kod Slavonskog Broda otvorio Galeriju Petrić. U njoj je izložio godinama prikupljanu tehničku robu, stare dobre gramofone, telefone, pisaće strojeve, singerice, radioprijemnike, zidne satove, stari namještaj, svijećnjake, pribor za jelo i druge antikvitete. U prvom su planu stari glazbeni instrumenti.
– Moj brat svira gitaru, snimio je dva CD-a, pa je i mene zarazio. Ja ne sviram, nemam talenta, osim što ponekad malo “udaram” po šargiji. Jako volim glazbu i odlučio sam napraviti vlastitu kolekciju starih glazbala. Nabavio sam violine, gitare, tamburice, šargije, harmonike dugmetare, harfu, glasovir. Neki od instrumenata stari su više od stotinu godina, a najstarija violina talijanske proizvodnje datira iz 1637. – kaže. Većinu od nekoliko stotina izložaka nabavio je u Švicarskoj.
– Moj hobi je prilično skup. U opremanje galerije uložio sam oko 200 tisuća eura. Većinom sam kupovao, malo koji izložak je poklonjen. Srećom, radim dobar posao i mogu uštedjeti. Ne pijem, ne pušim, tu i tamo izađem s prijateljima – objašnjava. Želi da galerija postane još preglednija i ljepša pa će, kada se vrati za stalno u Svilaj, izloške još jednom posložiti i pokraj svakog staviti pločicu s godinom proizvodnje i osnovnim informacijama. U doglednoj budućnosti namjerava dodatno proširiti galeriju. Neki eksponati čekaju u garaži s motorima i biciklima jer za njih nema mjesta. Zato razmišlja o gradnji još jedne zgrade. Skupljanje antikviteta Petrićev je hobi od kojeg, kako sam kaže, nikad neće odustati. To je posao koji nikada neće biti završen. Sada živi na relaciji Švicarska – Svilaj, ali kada za pet godina ode u mirovinu, imat će još više vremena za svoju strast. Nada se da će jednog dana njegovim stopama nastaviti njegov sin koji studira u Đakovu.
– Kupim sve što je zgodno, nema šanse da odustanem. Uvijek se pronađe nešto novo – ističe. Ulaz u Petrićevu galeriju je besplatan, a posjećuju je Slavonci svih dobnih skupina. Uz galeriju antikviteta, otprije ima i vojno-sportski muzej “Svako svoje zna” sa stotinama komada vojne opreme i starih i dobro očuvanih kopački, lopti, figurica nogometaša, slika, zastavica...
– Mladi iz sela među najredovitijim su posjetiteljima. Dođu, pogledaju, ponekad se i poigraju. Djeca k’o djeca, sve vole primiti i opipati pa moram biti uz njih da nešto ne razbiju – kaže Anto. Nije mu žao vremena, truda i novca koje iziskuje njegov hobi. Postavi oba muzeja svima su zanimljivi i neobični, iako ga neki pitaju što mu sve to treba.
– Znam da je ovo mnogima čudno. Mene to ispunjava i pričinjava mi zadovoljstvo. Zbog bećarskog života u mladosti nisam uspio u nogometu, a za glazbu nisam bio posebno nadaren. Pa kad je već tako, želim da nešto ipak ostane iza mene – zaključio je Petrić.