U jeku salve komentara na prvi službeni portret Charlesa III., koji potpisuje Jonathan Yeo, a na kojem je kralj zavijen u dominantno crvenu pozadinu, i Hrvatska je dala svoju likovnu viziju britanskog kralja. Točnije, učinio je to akademski slikar Hrvoje Majer, koji je uoči poziva na proslavu kraljeva rođendana u britansko veleposlanstvo u Hrvatskoj spontano odlučio naslikati i darovati im Charlesov portret.
– Ideja se sama nametnula jer živio sam i studirao u Londonu i dobro razumijem kult monarha i to što im institucija Monarhije predstavlja, i to ne Charles kao osoba, nego on kao simbol kontinuiteta nacije. Naslikao sam ga po jednoj fotografiji u uniformi snimljenoj u nekom parku. Kad sam gledao druge fotografije na kojima je Charles privatno kao osoba zapravo sasvim nešto drugo, shvatio sam da mu moram dati imidž koji će predstavljati simbol kralja, i na mojoj slici on jest pomlađen, ali je to i dalje on. Slika ostaje u veleposlanstvu, ali vjerujem da će je kralj vidjeti, a na koji će način ona doći do njega, vidjet ćemo – kazao je sa smiješkom Hrvoje Majer. Što se tiče pak njegova mišljenja o salvi kritika na Yeov portret, kaže da u tome vidi dobar PR.
– Moje racionalno razmišljanje je da je to PR u smislu osuvremenjenja monarhije. Da su napravili klasičan portret, on ne bi ni po čemu bio primijećen i prošao bi kao jedan u nizu ustaljenog protokola. Međutim, monarhija u Britaniji gubi interes mlađe populacije i jako im je važno da se osuvremene pa to rade i PR-om kroz suvremenu umjetnost. Portret je izazvao puno polemike i PR je u tom smislu uspio – smatra Majer, student ALU u Zagrebu koji je nakon diplome i slave u domovini ipak odlučio otići u London.
– Kad sam završavao Akademiju, usmjerio sam se u apstraktno slikarstvo, ali sam znao da je apstrakcija jednosmjerna ulica, a ja sam bio spreman još učiti. Uspjeh pak, koliko god godi i dolazi, on te i obvezuje na neku prepoznatljivost i postaješ trademark, a ja sam shvatio da mi treba još iskustva. Osim toga, s Engleskom sam uvijek osjećao povezanost i upisao sam magisterij na koledžu Saint Martins gdje je cijeli proces edukacije bio proces osvještavanja toga zašto nešto radimo i bili smo izloženi stalnim kritikama i mentora i studenata. To je dobro brušenje i za ego umjetnika. Tamo sam se i usmjerio u figurativno slikarstvo i od tada traje taj put. U Londonu sam bio osam godina i zaključio da je proces istraživanja gotov. London je fantastičan, ali je poput maratona koji ne staje, a za umjetnike je jako važno životno iskustvo, ali i prostor za refleksiju jer slikarski proces je jako spor. I zaključio sam da ću u Hrvatskoj najbolje vježbati svoju izvrsnost. Nije me više zanimalo biti bolji među najboljima, nego kako doći ovamo i promijeniti nešto kao i kako mogu biti poduzetnik i umjetnik. Počeo sam učiti o financijama, poduzetništvu i tome kako postati samostalna kreativna osoba – kaže Mayer koji je u Vlaškoj ulici u Zagrebu lani otvorio svoj ART studio koji funkcionira kao njegov radni prostor, škola crtanja i slikanja i galerijski prostor.
– Kako imam veliki izlog na ulicu, cijeli proces je izložen, pogotovo moj rad s ljudima što je povećalo interes za učenje crtanja i slikanja, ali ne samo kao hobi, nego ljudi ovdje osvještavaju i vizualno mnogo toga o sebi, rješavaju se stresa, uče fokus, a s njima odgajam i novu publiku – govori Majer pa, govoreći o engleskoj umjetničkoj sceni, kaže kako je u vrijeme Tonyja Blaira on vrlo direktno donio političku odluku da London postane europska metropola kulture što su sustavnim radom i uspjeli, a uveli su i besplatne ulaze u muzeje kako bi još više privukli turiste i ljude da konzumiraju London na umjetnički način.
– Engleska k tome ima taj benefit da je imala kontinuitet građanskog društva. Nije bilo velikih političkih promjena koje donose ekonomsko socijalne promjene, a dugo postoji i kultura kolekcionarstva. Kad gledamo u Englesku u poziciji svjetske umjetnosti, ona nije kao Italija ili Španjolska, ali su uvijek cijenili i kupovali umjetnost zbog kontinuiteta građanskog društva, a prije toga aristokratskog društvu. Mi u zadnjih 100 godina imamo puno političkih promjena i konstantno učimo ispočetka što je to građansko društvo i građanska kultura. S tim je zapravo umjetnost najviše patila. Ono što sad nemamo je financijska pismenost. Imamo četiri akademije i dva odsjeka za povijest umjetnosti, a nitko se ne bavi organizacijom i prodajom i edukacijom ljudi kako da raspolažu novcem. Sazrijevamo kao društvo i mislim da se tek sad otvara prostor u kojem će i umjetnost biti valorizirana kao potreba – istaknuo je.
Veleposlanik Velike Britanije u Hrvatskoj Simon Thomas oduševljen je Majerovim portretom kralja Charlesa III.
– Osim što je slika fantastična i vjerno ocrtava kraljevu životnost, zainteresiranost i duh, sjajno je što je Hrvoje rodom iz Osijeka, koji je kralj posjetio 2016., grada koji mu je ostao u vrlo živom i dobrom sjećanju. Mislim da svi u Hrvatskoj znaju da su kralj i njegova supruga upravo fotografiju s folklornim društvom HKUD Osijek 1862 te godine odabrali za svoju božićnu čestitku, da je kraljev šukundjed kršten u Osijeku, kao i da smo kraljevu krunidbu prošle godine proslavili upravo tamo. Imao sam priliku sresti se s kraljem nedugo nakon krunidbe i on se s puno simpatije sjetio posjeta i zanimalo ga je kako Osijek živi danas. Osim toga, želio bih reći još nešto: primili smo brojne tople poruke sućuti kada je umrla kraljica Elizabeta II., kao i podrške kralju Charlesu III. u njegovu poslu, kao i borbi s bolešću i želim zahvaliti Hrvatima na tome. Za nas je kraljevska obitelj simbol stabilnosti i jedinstva i kralj je s velikom odgovornošću i odobravanjem preuzeo to mjesto od kraljice. Hrvojev portret bit će na istaknutom mjestu u našoj rezidenciji kao podsjetnik na to, ali i na snažnu i srdačnu povezanost Velike Britanije i Hrvatske – zaključio je Simon Thomas.
Baš nobl i feš taj Karlo Treći.