Premijera Verdijeve “Traviate” u zagrebačkom HNK-u izazvala je veliki interes publike. Nakon dvije koronske godine, dobili smo raskošnu produkciju s kompletnim ansamblom i nezamjenjivim baletnim točkama. Za suvislu opernu režiju, više nego atraktivnu scenografiju koja se mudro poslužila putenim Bukovčevim aktovima i bogate kostime pobrinuo se ugledni gost Hugo de Ana. A za dirigentskim pultom bio je vrsni dirigent Srboljub Dinić koji je u glazbenom nadmetanju sa orkestrom, zborom i solistima pokušao predstavu dodatno ubrzati i dinamizirati, što mu je nakon početnih ritmičnih trzavica i uspjelo.
Važan doprinos predstavi svakako je dao i koreograf Michele Cosentino i oblikovatelj svjetla Valerio Alfieri, a svakako valja pohvaliti i zborovođu i asistenta dirigena Luku Vukšića, koji će i dirigirati nekim repriznim predstavama. U ovoj produkciji, zbor nije samo pjevao, nego je i zdušno glumio, što je za svaku pohvalu. A gluma je bila i esencija kreacije Lane Kos koju smo na premijeri slušali u zahtjevnoj ulozi Violette Valery. Pjevački ne tako suverena kako smo od nje bili navikli, ona je snažnom dramskom interpretacijom kakva se na opernoj sceni ne vidi tako često, obilato nadoknadila sve glasovne nedostatke. I prometnula se u apsolutnu zvijezdu premijere, naravno, uz provjerenog, vrhunskog baritona Ljubomira Puškarića koji je i ulogom Giorgia Germonta dokazao da ima glas svjetske kvalitete i decentnu scensku pojavu kojoj se nema što dodati niti oduzeti. Našim opernim solistima pridružio se i talijanski tenor Raffaele Abete u ulozi lakovjernog Alfreda Germonta, iskoristivši maksimalno potencijale svog glasa. Uvjerljivi su i glumački i pjevački bili i Josipa Gvozdanić kao Annina, Emilia Rukavina kao Flora Bervoix, Filip Filipović kao Gaston de Letorieres, Ozren Bilušić kao barun Douphol, Marin Čargo kao markiz D’Obigny, Ivica Trubić kao Grenvil te Nikša Radovanović i Boris Beus. Bez obzira na nedostatke, Zagreb je dobio punokrvnu i emocijama ispunjenu “Traviatu”.