U sjeni uspjeha Beatlesa vrlo je često stajalo po strani da su oni od 1968. godine bili i vlasnici diskografske kuće Apple za koju nisu snimali samo vlastite albume, nego kroz nju željeli, kako uoči njezinog pokretanja McCartney reče, “ispunjavati i tuđe snove, nakon što smo ispunili svoje”. Tvrtka je na jedvite jade potrajala do 1975. godine jer je više funkcionirala po principima hippy komune ili, opet kako je to naknadno opisao McCartney, “zapadnog komunizma” nego ozbiljne i studiozne tvrtke. Posljedica toga bili su izgubljeni milijuni, odbijanje ugovora s Davidom Bowieom i Queen, dok su neuspješno bili fiksirani željom (osobito George Harrison) da u tvrtku dovedu The Band koji im je ostao nedostupan jer je već imao ugovor.
Većinom “smeće”
Danas su svi sudionici tvrtke, a pored članova Beatlesa među vodećim su ljudima bili njihov press agent Derek Taylor, Peter Asher, a kasnije bivši menadžer Stonesa Allen Klein i drugi, spremni priznati da je većina izdanja bilo “smeće”, ali bilo je nekih skrivenih dragulja. Na njih nas podsjećaju najnovija remasterirana izdanja originalnih albuma Applea koji su se pojavili u godini kada su Beatlesi ponovno top-teme zbog rušenja rekorda s mp3 verzijama na iTunesima i remasteriranih solo izdanja Johna Lennona u povodu obljetnica njegova rođenja i smrti.
Od ponuđenih album ponajprije su zanimljiva reizdanja britanske grupe Badfinger koji su započeli karijeru s McCartneyjevim hitom “Come And Get It”, da bi kao svojevrsni heavy pop rock bend postigli puno veću slavu u SAD-u nego kod domaće publike. Pjesme “Take it All”, “I Can’t Take It”, “Sweet Tuesday Morning”, a osobito “Without You” (koja će kasnije postati hit u verziji Harryja Nilssona, a megahit u obradi Mariah Carey) pokazuju da je bend imao popriličan potencijal, ali koliko su uplitanja Beatlesa, osobito McCartneyja, a kasnije Harrisona, bila produktivna toliko su i štetila ubijanjem njihovih unutrašnjim impulsa. Svojevrsna su otkrića također albumi Billyja Prestona “That’s The way God planned It” i “Encouraging Words”, debi Jamesa Taylora, izdanje s dva albuma “The Modern jazz Quarteta” “Under The Jasmin Tree/Space”, a poseban je kuriozitet album skupine “The Rada Krishna Temple” koju je na vrhuncu Hare Krishna faze gurao Harrison ne bez i danas vrijednih rezultata u pogledu istoimenog albuma i glavnog, čarobnog hita “Govinda”.
Best Of
Manje spremnima na dubinsko sondiranje ipak ponajprije ekscentrične igračke Beatlesa ponuđena je “best of” kompilacija “Come And Get It” na kojoj su sve najvažnije pjesme i hitovi. Pored naslovne pjesme Badfingera, tu su “Those Were The Days” Mary Hokin, “Carolina In My Mind” Jamesa Taylora, “That’s The Way God Planned It” Billyja Prestona i druge.
Ovo vam je najgluplji naslov godine! A sto se teksta tice, nemam pojma sto je pisac stel rec. Vama je komunizam kriv i za snijeg sto se masovno topi, jadnici! Mogli ste malo objasniti sto je to \'zapadni komunizam\'. HRAC_PLJUC!