Knjiga Sergeja Burde

Zašto nismo znali toliko o Ukrajini? Tek sada ima priliku ispisati svoju nacionalnu povijest

Foto: DPA/Pixsell
Zašto nismo znali toliko o Ukrajini? Tek sada ima priliku ispisati svoju nacionalnu povijest
15.12.2022.
u 14:40
Nakon stoljeća ruske kulturne, političke i jezične opresije, povjesničari revidiraju sve što smo mislili da znamo o najvećoj europskoj državi

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadžaj s potpisom.

Mjesečni pristup - 39 kn/mj

Pristup Večernji Premium sadržaju do otkazivanja, mjesečna naplata

  • Prvi mjesec 9 kuna (samo za nove korisnike)


Komentari 9

DA
danijelrukavina4
21:02 15.12.2022.

Slava Ukrajini i hrabrom ukrajinskom narodu, koji se bori za svoj opstanak. Ne dajte se ukrajinci. Vaša volja za slobodom će pobijediti besmislenu brutalnu agresiju. Rusiju nitko nije napao, niti ju itko želi napasti. Rusija je agresor. I jedina želja je da želi podjarmiti sve narode oko sebe. A Rusija je ovakvom politikom totalno uništila ugled koji je nekada imala. Ne možeš ugled graditi plašeći susjede i okolne narode, i uvjetujući drugima. Znamo svi kako su kroz povijest diktatori i diktatorske države prolazile.

LO
Lolita3
16:31 15.12.2022.

Bojim se da će poziv jednoj stranoj vojsci uzrokovati i dolazak druge. I to bez poziva. Zašto se bez potrebe petljamo u tuđe sukobe?

Avatar NenadNikolicZagreb
NenadNikolicZagreb
07:44 16.12.2022.

Točno je da je povijest današnje Ukrajine kroz razne tekstove na hrvatskome jeziku pisana kroz oči povjesničara koji često nisu niti poznavali ukrajinski jezik. Točno je i da su se oslanjali skoro isključivo na tekstove pisane na ruskome jeziku i iz velikoruskih izvora. I tu smo gdje jesmo, bez znanja o Ukrajini, iako je to bila jaka slavenska država dugo vremena pod vlasti Vikinga (Varjaga ili Varanga) čiju povijest su prekrojili velikoruski povjesničari. Niti Hrvatska nije bila pošteđena takvih intervencija u povijesti. Glasovita je fotografija iz partizanskih dana na Visu s koje nestaju pojedine osobe i s takvim dokumentom se išlo dalje. Najsvježiji primjer je ogromna slika Hrvatskog Sabora iz devedesetih na koju su dodavani likovi osoba koje nisu prisustvovale konkretnoj sjednici. Dakle može se i dodavanjem a ne samo brisanjem. I što da sada kažemo o povijesti Ukrajine kakva je došla do nas kroz isključivo ruske izvore kad imamo vlastite intervencije na hrvatsku povijest. I uvijek vladajuća partija to radi, koja god to bila. Može se tako, to je izgleda kontinuitet.