Zemlja živih mrtvaca

Pri samoj pomisli na još jedan film o zombijima koji napadaju naš svijet mnogi će samo zakolutati očima i pri tome će postupiti sasvim ispravno. Jer što se još, pogotovo u svjetlu nekoliko recentnih blijedih filmova o toj temi, može nadodati u tom skučenom ali toliko puta eksploatiranom području?

Efektan odgovor na to pitanje ponudio je George A. Romero, rodonačelnik toga podžanra horor filma, podsjetivši u "Zemlji živih mrtvaca" da invazija zombija nikada nije bila zamišljena kao puka zabava, u što su ju kasnija tumačenja pretvorile.

"Noć živih mrtvaca" nastala je u jeku hladnoga rata i u njoj je Romero jasno pokazao strah Amerikanaca od "istih ali drukčijih" ljudi, dok je u današnjem svjetskom poretku takav crno-bijeli pristup nemoguć. Zato je Romero stavio svoje junake između osjećajnih zombija i pokvarenih ali moćnih živih ljudi, naglasivši suvremenu društvenu situaciju u kojoj mali postotak ljudi uživa u blagodatima zahvaljujući iskorištavanju siromašnih.

No, ne bojte se da je Romero u umirovljeničkim godinama počeo pretjerano mudrovati. Cijelu situaciju prikazuje vrlo jednostavno, katkad i banalno, ni u jednom trenutku ne dopuštajući da te ideje nadvladaju staru dobru mješavinu horora i zabave, već ih spaja u kompaktnu i uvjerljivu cjelinu. Zombi koji iz tijela trga čovjekovu glavu zajedno s kralježnicom samo je jedna od eksplicitnih slika koje Romero pruža gledatelju, što dovoljno pokazuje da na našu veliku sreću nije ublažio ljubav prema filmskome proljevanju krvi. (J. J.)