Kvaliteta radova poslanih na natječaj za nagradu za dramsko djelo Marin Držić ispod je razine koja bi trebala dostojno predstavljati recentnu dramsku produkciju u Hrvatskoj. Tim oštrim riječima javnosti su se obratili članovi (novog) povjerenstva Ministarstva kulture u kojem su glumica Marija Kohn, spisateljica Daša Drndić i kazališni redatelj Oliver Frljić. Stoga nisu dodijelili prvu nagradu, dok su drugu dali Ivani Sajko za dramu “Krajolik s padom”, a treću Damiru Šodanu za “Chick lit”. No, povjerenstvo tu nije stalo s kritikama.
– Prvu nagradu nismo dodijelili jer nijedan od prispjelih tekstova ne postavlja dovoljno visoke standarde dramskog pisma općenito, pa tako ni onog u Republici Hrvatskoj. Mali broj tekstova problematizira dramsku formu i ne korespondira dovoljno inovativno, intrigantno, pa čak ni provokativno s aktualnom društvenom i političkom stvarnošću – kritični su članovi povjerenstva. Na natječaj su pristigla 62 rukopisa, no unatoč bespoštednim kritikama, žiri je ipak kazališne ravnatelje upozorio na nove drame autora kao što su Mislav Brečić, Željko Funda, Lada Kaštelan, Pavo Marinković, Filip Nola, Damir Petričević, Branko Ružić, Tomislav Šestan i Jasna Žmak. U dosadašnjoj povijesti Nagrade Marin Držić, čiji je glavni cilj promovirati domaće dramsko pismo i stimulirati hrvatska kazališta da ih izvode, ovo nije prvi slučaj da prva nagrada nije dodijeljena. Bez glavnog laureata natječaj je bio čak tri godine zaredom, i to davne 1992., 1993. i 1994. godine. Godine 1997. dodijeljene su prva i treća, ali ne i druga nagrada!? Česta je praksa bila da drugu ili treću nagradu dijeli i više dramatičara, i to ravnopravno.
Zanimljivo da je lanjsko povjerenstvo u kojem su bili glumica Branka Cvitković, dramatičar Nino Škrabe i kritičar i pisac Boris B. Hrovat pohvalilo vrlo dobar odaziv dramskih pisaca te sve veću nazočnost snažnih autorskih osobnosti jasno izraženih svjetonazora i poetika. Također su ustanovili pluralizam poetika. Lanjski žiri ocijenio je da među rukopisima iz natječaja postoji razmjerno visok postotak onih koji svojom kvalitetom zaslužuju posebno priznanje, što dokazuje vitalnost hrvatske dramske produkcije, ali i afirmaciju same institucije natječaja. Očito, situacija se za samo jednu godinu drastično promijenila i hrvatsko dramsko pismo potonulo je u bezdanu.