Od zamalo tristo milijardi dolara vrijednog svjetskog tržišta pustolovnog turizma Hrvatska, uz sve turističke uspjehe, još uvijek uzima tek mrvice. Zašto je tome tako i kako to promijeniti razgovaramo s novom predsjednicom Zajednice pustolovnog turizma pri HGK Ivom Bencun.
– O pustolovnom turizmu malo se zna kod nas. Čak, recimo, i ovdje u Zadru, gdje se ljudi masovno bave turizmom. U više navrata smo zbog toga organizirali predstavljanje agencijske ponude aktivnog turizma...
Naša zajednica, postoji od 2007., u članstvu ima 150 agencija specijaliziranih za pustolovni i aktivni turizam, adventure parkova, zip lineova, seoskih gospodarstava... Neke od tih agencija aktivne su još od devedesetih godina. Vjerujemo da će veliki poticaj razvoju pustolovnog turizma biti prije desetak dana usvojeni Zakon o pružanju usluga u turizmu, koji napokon definira uvjete za bavljenje pustolovnim turizmom. Predstavnici naše zajednice bili su jako aktivni u kreiranju tog zakona i mnogi su naši prijedlozi uvaženi. Zajednica pustolovnog turizma sad je definirana kao svojevrstan nositelj raznih aktivnosti. Recimo, Hrvatska gospodarska komora utvrđivat će i objavljivati popis aktivnosti koje se uopće smatraju turističkim uslugama aktivnog i pustolovnog turizma. Također, stručno povjerenstvo koje će odlučivati o certifikatima ili organizaciji manifestacija pustolovnog turizma također će biti u HGK. Zajednica će se pak, budući da je osnovna legislativa riješena, više posvetiti promociji i projektima poput Zadar Outdoor festivala, tijekom kojeg se u tri dana predstavlja šest sportskih aktivnosti na različitim lokacijama. Tako se prezentira i promovira jedna cijela regija i ponuda koja je dostupna u većem dijelu godine...
Pustolovni turizam definitivno je idealan način produljenja sezone, zar ne? Uz to pustolovni turizam u svijetu ima jednu od najbrže rastućih stopa. Što se danas sve nudi pod tom egidom?
Da, pustolovni turizam jako brzo raste, posebno zato što se sve više razbijaju predrasude o opasnostima. Naime, iako su ekstremne aktivnosti mnogima prva asocijacija na pustolovni turizam, to nije baš tako. Pustolovni turizam ima dvije inačice, teški i lagani avanturizam. Prema klasifikaciji najveće svjetske asocijacije za pustolovni turizam ATTA-e, dijeli se na tzv. hard i soft adventure. To nije ništa drugo nego skakanje padobranom, paragliding, penjanje po stijenama, vožnja kajakom, brdski biciklizam, rafting, kajtanje i sl. U avanturističke aktivnosti spadaju, recimo, i ekoturizam te planinarenje, a u ekstremnije osvajanje planinskih vrhunaca, prelazak pustinja, preživljavanje u prirodi i sl.
Koliko je naš turizam konkurentan, traže li pustolovni turisti Hrvatsku ili se njih mora po svijetu tražiti?
Hrvatska ne zaostaje bitno po pitanju ponude u pustolovnom turizmu, no ta je ponuda disperzirana i nedovoljno vidljiva. Dok god je tako, teže je doći do kupca, prodati aranžman, postići povoljne uvjete pri kupnji opreme ili dobiti neku potporu i sl. Našu zemlju općenito mnogi u svijetu još uvijek doživljavaju kao novu turističku destinaciju, pa to vrijedi i za naš aktivni turizam. Za konkurentnost, inače, imamo više aduta. Turistima koji putuju s tzv. pustolovnim motivima jako je važan krajolik, netaknuta priroda. A to je naš broj jedan i najveća prednost Hrvatske prema konkurentima, kako je potvrdilo i istraživanje Instituta za turizam Tomas 2017. Osim toga, gosti koji žele aktivan odmor obožavaju isprobavati aktivnosti, koje su im možda već i poznate, u novim predjelima. To mijenja cijeli doživljaj i oni su u stalnoj potrazi za novim kulisama. Velika prednost naše zemlje za pustolovni turizam je i u tome što ima toliko raznolikosti, mora, rijeka, planina, brda, nacionalnih parkova... Na malom prostoru kod nas se u jednom danu mogu baviti s puno posve različitih aktivnosti. Oni već traže Hrvatsku, ali i mi moramo biti aktivniji nego dosad. Da se stvari pomiču, pokazuju i radionice za osposobljavanje nositelja i organizatora turističkih sadržaja u prirodi, koje HGK od 2004. održava s Hrvatskom gorskom službom spašavanja. U deset godina taj su program završila 554 polaznika, a u posljednje dvije godine njih čak 375. Znači, raste popularnost ove vrste turizma u nas.
Tko je danas pustolovni turist, kakav je njegov profil?
Ugrubo, imamo dvije skupine. “Hard” avanturistički turisti obično su fakultetski obrazovani, solo muškarci u svojim dvadesetim godinama. Drugu skupinu, “soft” avanturista čini širok raspon ljudi, ali najčešće onih starijih od 50. Velik je i udio žena koje biraju avanturistički odmor. One, što je zanimljivo, čak čine najbrže rastući segment industrije. Najveća skupina klijenata pustolovnih agencija prema svjetskim istraživanjima, od oko 40 posto, životnoj je dobi između 50 i 70 godina. To su putnici koji troše puno, na svjetskoj razini prosjek je tri tisuće dolara po putovanju.
No i klasični turisti ne žele se više samo izležavati na plaži...
Ne, nikako. Ispitivanja na svjetskom tržištu pokazuju da 54 posto svih turista na upit hoće li tijekom odmora sudjelovati u nekoj fizičkoj aktivnosti odgovara potvrdno. Istina, uglavnom su to ‘soft’ aktivnosti, ali s tim se mora računati.
Vi sa svojom agencijom imate dosta iskustva u organizaciji pustolovnih aktivnosti i odmora, jesu li takvi aranžmani za organizatore i domaćine isplativiji od klasičnih odmorišnih paketa?
Takvi su aranžmani svakako zahtjevniji od klasičnih, ali ne moraju biti financijski isplativiji. Međutim, za agencije je velika prednost pustolovnog turizma u tome što će ih turisti teže organizirati sami, dok se, znamo svi, klasična ponuda sve lakše i više bukira bez klasičnog agencijskog posredovanja, direktno putem raznih rezervacijskih sistema.
Za turističku ponudu s daškom avanture nije neophodno da se odvija na obali, je li to prilika za našu unutrašnjost?
Da, to je sjajna prilika za unutrašnjost Hrvatske koja obiluje prekrasnim, još neiskorištenim resursima. Međutim, u svemu je osnova ljudski faktor. Bez obzira na to koliko avanturistički program bio, vi morate u određenom trenutku i na određenom mjestu imati infrastrukturu koja to podržava... Gosti moraju negdje odsjesti, dobro pojesti, popraviti bicikl, nešto dodatno naučiti o Hrvatskoj. Dolazimo opet na ono što je bilo prije – koka ili jaje? Treba li prvo dati ponudu kako bismo goste privukli ili ponudu stvarati kad su oni već tu? Moje je mišljenje da uvijek ide prvo ponuda; međutim očiti problem toga je da za ponudu treba napraviti investiciju. No investicije nema bez novca, a novca nema bez gostiju... Zbog toga bi država morala snažnije uskočiti i maksimalno pomoći ljudima koji bi se time htjeli baviti u našoj unutrašnjosti. Naročito u startu. Svi znamo da trebaju barem dvije-tri godine dok malu tvrtku dignete na noge, a nama treba čim više takvih malih tvrtki u kojima će se zaposliti obitelj.
Taj se obiteljski dodir i kontakt, uostalom, u turizmu ponajviše i cijeni. Inače, u Zajednici pustolovnog turizma imamo i nekoliko agencija iz Slavonije koji rade odličan posao.
Pogledajte i fotogaleriju: 5 zelenih oaza u Zagrebu za bijeg od svakodnevnice