Sjetit će se djedovi i bake restorana “Kostanjac” u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici kao kultnog mjesta poslije Drugog svjetskog rata. Jedna je krčma tadašnje poljoprivredne zadruge bila u Zagrebu, druga u Karlovcu, a treća u – Omišu. Sve pod istim imenom. Ribice za par dinara, lignje za koji dinar više i vino na čaše bili su hit, jelo se ondje i prije nego što su otvorene “Mimice”. Restoran je zatvoren, ali ovaj u Karlovcu, sada privatni, i dalje radi.
– Najstariji gost nam je susjed Mateljan, a naš barba je najstariji karlovački pilar. Ima 80 godina, tu dolazi već 60 godina, i to na bevandu. Dalmatinac je sa Šolte – priča vlasnik Mirko Begić (40).
– Moji roditelji, Marija i Jozo, baš su se u ovom restoranu kao mladi i upoznali. Zamisli, a danas ja vodim taj restoran. Na istome mjestu gdje su se prvi put sreli. Tata se šali da su mami, koja je radila u blizini kao frizerka, tako fino mirisale njegove girice da je morala ući unutra – kaže sin o prvom susretu roditelja za restoranskim šankom.
– Ma bio je kod nas i Silvio Berlusconi na lignjama, ali tad još nije bio poznat – javlja se i otac.
A društvo prepričava anegdote iz povijesti konobe u središtu Karlovca:
– Kladio se naš susjed Šiški, baš ovdje na šanku, da će popiti 100 gemišta od dva decilitra. Popio ih je 107! Zahvalio se, i rekao konobaru: “Daj mi naplati ovih sedam!”. Prvih 100 je na kuću, izgubili su okladu. Vidimo se sutra”. I otišao je kao da se ništa nije dogodilo – smije se društvo.
– Eto, moj sin Mirko je četvrta generacija naše obitelji koja ovdje radi – ističe gospođa Marija pa se vraća u sedamdesete:
– Dnevno smo pekli 150 kilograma ribe, petkom i 200 kilograma. Na kariolama smo vozili ribu, nije tada bilo hladnjaka, stajale su u ledu. Prvu smo ribu pekli već u šest ujutro. A danas, tek oko podne. Nekad je tu na šanku radilo i 20 djevojaka. I to sve iz našeg Kostanja kod Omiša – govori ta Dalmatinka te dodaje.
– Sve su se udale ovdje u Karlovcu...
Priča ide dalje, nekoć su ovdje prvi gosti dolazili već u pet ujutro.
– Poduzeća su radila od šest, pa bi došli na piće. Znalo se ovdje ujutro točiti i 25 litara žestice...
To su uspomene, a danas? I dalje je ovo mjesto koje će mnogi u gradu prvo preporučiti. Jedu se, sve s prilogom – papaline (25 kuna), lignje (49 kuna), kao i nekad, no Mirko je na meni uveo i burgere (49 kuna). U njih ide – kajgana, karamelizirani luk kuhan u pivu Pale Ale, 200 grama čiste junetine, domaći BBQ umak, salate... Vrlo je dobar!
– Nedjeljom nikad nismo radili. Pa moraju se ljudi odmoriti – kaže vlasnik.
U selu Jaškovu, između Karlovca i Ozlja, srušen je Guinnessov rekord u najdužoj štrudli na svijetu. Bila je duga 1479 metara i 38 centimetara (Sljeme je visoko 1033 metra), najduža na svijetu. U njoj je bilo 520 kilograma jabuka i 260 kilograma grožđa. U Karlovcu štrudle rade i od kestena, smokava...
Jelo ovog kraja
Pohvalno...
ne kaže se mukte da se vino može napravit i od grožđa,sto sedam gemišta to je dvadeset jedan litar tekućine ,,a pola od toga bi tribalo biti vino...lipe ste splačine ljudima uvaljivali pod vino dobra vam reklama...